Mojsije preko Crvenog mora (ili Sueskog kanala)

Screenshot

Zanimljivo je to, kako bog određuje da se stvari izdešavaju. Evo, recimo, Mojsije je svoje ljude vodio 40 godina pustinjom, lutali su, naravno, nisu išli pravolinijski, i tko zna i dokle su bili dolazili, možda su samo mislili da su lutali Egiptom (mada bog objašnjava da su lutali samo Egiptom), a zapravo su išli i preko Sahare, do nekih obala možda Zapadne Afrike.

Helem, kad je bog odlučio pustiti ih na sigurno tlo, otvorio je more i onda su oni tako preko noći, ili za nekoliko dana, prehodali dnom mora, odnosno kopnom. Bog je, pošto je morsko dno uglavnom stjenovito, odlučio ne napraviti im skelu ili lađu, nego im je otvorio more da oni pretrče, tih nekih 50 kilometara… zapravo ne zna se kojim dijelom su prošli, i zašto nisu preko Sueza.

skrinšot

Dakle, morsko dno je popločano i stjenovito, nema nimalo mulja i to je dokazano naučno više puta, pa se zna 100% da je potpuna istina da su Mojsijevi ljudi prešli preko te površine koja nije muljava lagano i normalno. Kad je faraonski vođa krenuo za njima, oni su već bili na desetom kilometru, a faraon je s vojnom kolonom dugom 1 kilometar jurio za njima. E kad je Mojsije s kolonom dugom oko 5 kilometara prešao na kopno, trealo je oko nekoliko vremenskih jedinica da posljednji Mojsijevac stane na ono što će biti kopno i nakon što se more vrati u svoje korito.

E sad, možemo spomenuti i to da je ova biblijska priča samo alegorija na to da mora biti smijenjena čitava generacija ljudi da bi došlo novo i bolje vrijeme, i to je poruka koju nam šalju autori božije riječi, eventualno sam bog, koji je odlučio pričati alegorijski, pa to sve objaviti u knjizi i nadahnuti svojim riječima poznate klerike širom svijeta.

Ne žele živjeti u klasnoj državi

Kažu, ne žele živjeti u državi u kojoj postoje građani drugog reda, nego žele živjeti u demokratskom društvu. Bosna i Hercegovina to po mnogočemu nije, a način na koji ovi neželjači to žele promijeniti nije ispravan, ponajviše iz razloga što nije moguće tako.

Ubjedljiva manjina ljudi u BiH se identificira s državom prije nego s narodom, u kulturološkom smislu. Bošnjaka je 50%, Hrvata je 15%, srba je 30% i svih ostalih je 5%. To su sve manjine, kao što su stranci, doseljenici, a uz njih je i nekoliko deklariranih “Bosanaca i Hercegovaca”, koji nemaju narodno opredjeljenje, nego samo državno.

Većina tih Bosanaca i Hercegovaca dijeli političke ideje i viziju ustrojstva BiH-a s Bošnjacima, pa se s pravom prepoznaju dijelom dvolične politike Bošnjaka, koji – kao i ovi “probosanski” ostali (a “ostali” postoje u svakoj državi na svijetu) – prodaju priču o “građanskoj” BiH kao nečemu demokratičnome u čemu svi građani imaju jednako pravo biti kandidirani i birani na svim pozicijama u državi.

Ovdje postoji, po mom mišljenju, više razloga zašto to ne može biti tako, a najveći razlog je politička, kulturna i vjerska organiziranost najbrojnijeg naroda u državi, ali također i općenita politička angažiranost i ova druga dva od tri najbrojnija naroda. Uz angažiranost i organiziranost Bošnjaka kao takvih, dakle, kao društvene etničke grupe koja ima svoja bošnjačka kulturna i politička udruženja koja za svoju glavnu agendu imaju promociju bošnjaštva i sukladno tome islama, što, usljed okolnosti, najviše smislenosti i vrijednosti ima u isticanju razlika u odnosu na srpske i hrvatske vjeru i običaje, a koja se ponaša kao isticanje i promoviranje kulturnih odlika neke manjine, naravno da to izgleda kao nametanje i dominiranje.
Ne bi, s jedne strane gledano, to ni bio problem da je “većinski” narod apsolutno većinski, da je država takva, u kojoj i manjine reprezentiraju svoje kulturne osobenosti, a i ta apsolutna većina, ali je kod nas slučaj da su Hrvati i Srbi (za početak argumenta) brojčano puno više od manjine. Hrvati i Srbi su de jure politički ravnopravni narodi s najbrojnijim narodom, Bošnjacima.

Međutim, ta politička ravnopravnost mora se ogledati u zastupljenosti i svakako legitimnom predstavljanju. Zamjena teza po kojoj bošnjački nacionalisti i pridruženi “građani” optužuje Hrvate i njihove političare kako “broje krvna zrnca” (a, kao, Bošnjaci i građani su protiv brojanja krvnih zrnaca), kada je u pitanju izbro za članove u domovima naroda i predsjedništvu, pa kao predstavnici nisu dovoljno Hrvati, odgovor je jasan (a često ga da i Dragan Čović, predsjednik Hrvatskog sabora, udruženja hrvatskih političkih stranaka) – nije problem predstavlja li Hrvate Hrvat ovakav ili onakav, nego tko ga je izabrao kao predstavnika Hrvata. Dodatan je problem što često ti koji zauzimaju mjesta hrvatskih članova na pozicijama jasno kažu: “ja predstavljam sve” – a po kojoj osnovi to rade, boktepito.

Davno završeni Drugi svjetski rat, Mudžahedini obilježavaju Blajburg

Drugi svjetski rat je odavno završen. Berlinski zid je odavno već prošlost. Europa je odavno već ujedinjena. Temelj ujedinjenja bio je poraz njemačke nacističke ideologije i rađanje njemačke demokratske ideologije. Sloboda trgovine i liberalizam, prihvatanje socijalističkih naprednih ideja koje su omogućile razvoj demokratskih društava u kojima se oni koji mogu brinu za one kojima je potrebno, elementi su moći Europe. Kod nas na Balkanu, tragovi prošlosti su izbrazdali staze mira i progresa.

Prethodnih su dana ustaše pod krinkom Hrvata obilježavali stradanje ustaša i civila na Blajburgu 45. Kod nas postoji termin “žrtve Drugog svjetskog rata i poraća”. Kao eto, pobjednici su i poslije rata pravili žrtve. Kao da barem taj rat nije poprilično crno-bijel. Jedan od organizatora tih obilježavanja je rekao da su civile, djecu, svakako razoružane ustaške vojnike, ubijali, kako reče, od Blajburga pa širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine i bacali ih u jame.

Time svakoj civilnoj žrtvi jebe mater, time se sere na kosti svim nevinim stradalnicima koji su poginuli od partizanskih ruku.

Hodže uče hatme i fatihe stradalnicima, dakle, ljudima koji su do zadnjeg dana – nakon što je i jebeni Hitler propao, ustaški lideri su nagovarali narod na borbu, i onda bježanje. Sami lideri su uspješno pobjegli, svakako ne preko blajburga. E sad, šta je problem – pa problem je što zagovarači tih sjećanja na stradanje zagovaraju i sjećanje na te izdajničke lidere. Ne ide to baš jedno s drugim. Jedno je žrtve, a drugo je žrtve u ime te ideologije koju predstavljaju lideri.

Primjer, Ahmići, pokolj civila, među njima djeca. Ako bi na obilježavanje stradanja Ahmićana dolazili isključivo mudžahedini ili nekakvi zagovarači turskog sultanata, bilo bi čudno, ne?

Screenshot

FIZIČKA AKTIVNOST U STAROSTI

Starije osobe koje upražnjavaju fizičku aktivnost, imaju manje zdravstvenih tegoba u odnosu na osobe njihovih godina koje su neaktivne, pokazuju naučna istraživanja.

Biološko starenje predstavlja univerzalan biološki proces, prirodnu fazu u životnom ciklusu svake jedinke. To je proces koji predstavlja genetički programirano otkazivanje mehanizama koji održavaju homeostazu (stalnost unutrašnje sredine organizma).

Proces starenja prvo utiče na kardiovaskularni i nervni sistem. Nagomilavanje holesterola u krvnim sudovima tokom procesa starenja, dovodi do postepenog slabljenja snabdevanja ćelija različitih organa krvlju, tkiva – hranljivim materijama i izlučivanja istrošenih metabolita (otpadnih materija) iz ćelija.

Suštinske promene nastaju u oblasti psihe. Prilikom starenja se primećuje pogoršanje karaktera, pojava depresije, osećaja samoće i panike, javlja se strah od budućnosti, osobe često postaju škrte ili bezosećajne.

U starosti dolazi do taloženja kalcijuma u hrskavicama kičmenog stuba i zglobova, što dovodi do okoštavanja i smanjene pokretljivosti, ali i do sarkopenije (gubitka mišićne mase).

Vežbanje u starosti                   

Starijim osobama se savetuje bilo kakav vid vežbanja.

Neke od poželjnih aktivnosti su:

  • Šetnja
  • Brzi hod
  • Vežbe istezanja u kućni uslovima
  • Plivanje

Starije osobe koje upražnjavaju fizičku aktivnost, imaju manje zdravstvenih tegoba u odnosu na osobe njihovih godina koje su neaktivne, pokazuju naučna istraživanja. Fizička aktivnost koja je dozirana, dovodi do toga da stariji ljudi imaju kvalitetniji životčvšće kosti, bolju pokretljivost i ravnotežu, smanjen rizik od preloma i sporiji gubitak mišićne mase.

Pre početka vežbanja, pregled izabranog lekara je neophodan. Važno je utvditi opšte zdravstveno stanje osobe i isključiti postojanje određenih bolesti, pre svega srca, koje bi bile kontraindikacije za bavljenje fizičkom aktivnošću. Ovim pregledom se utvrđuje koji je stepen i trajanje fizičke aktivnosti pogodan za određenu osobu.

Prosečna zdrava stara osoba, na nedeljnom nivou, treba da ima oko 150 minuta umerene fizičke aktivnosti.

  • Šetnja je najjednostavniji vid fizičke aktivnosti i ona se obavlja prilikom svakodnevnih životnih aktivnosti.
  • Za starije, koji su bolje kondicije, tu su hodanje i brzi hod.
  • Vežbe istezanja se mogu izvoditi u kućnim uslovima, a one dovode do održanja obima i dužine mišića i pravilne posture kičmenog stuba.
  • Vežbe sa opterećenjem su dobre za održanje mišićne mase.
  • Ne preporučuje se fizička aktivnost koja sadrži skakanje, jer dovodi do nepotrebnog i neproporcionalnog opterećenja zglobova.
  • Fizička aktivnost kod starijih osoba dovodi do poboljšanja opšte kondicije i funkacije brojnih organa, do prevencije razvoja bolesti i očuvanja mentalnog zdravlja.

Izvor: stetoskop.info