Jeste li nekad pokušali prevesti pernatog kućnog ljubimca preko granice? Kako vam je prošlo?

Prije nekih dva mjeseca, nakon oblijetanja oko komšija, prijatelja i familije da im na tri mjeseca ostavimo papagaja tigricu, napokon smo shvatili da nas ljudi počinju izbjegavati, te odlučili da našeg Edija povedemo s nama preko grane. Ne može biti toliko teško, razmišljali smo, ljudi prenose životinje svakodnevno. Isti dan sam se dala na istraživanje kako do certifikata.

Ilegalni migrant Eddie

Počela sam od Veterinarskog fakulteta. Okrenem broj recepcije i standardno ljubazna ekipa me uputi na veterinarsku stanicu u okviru fakulteta. Tamo mi kažu otprilike šta treba, uz napomenu da nisu sigurni i za detaljnije informacije me upute na odjel peradarstva. Okrenem treći po redu broj, jave mi se na peradarstvu i kažu da ne znaju, te da nazovem jedan četvrti broj, koji je ustvari drugi broj koji sam zvala, dakle veterinarska stanica. Okrenem ponovo veterinarsku stanicu i kažem da su me uputili na njih, te dobijem odgovor da ipak nazovem ponovo peradarstvo i da me oni upute negdje drugo. Nazovem opet peradarstvo, a oni mi kažu kako je šef nije tu i da im je rekao ako bilo ko nazove da ga upute na veterinarsku stanicu. Nisam imala srca da išta komentarišem mladoj osobi koja mi se javila na telefon, nego sam se zahvalila i opet okrenula broj veterinarske stanice. Ovdje negdje mi se već počela rađati ideja da prošvercujemo pticu. Već smo pitali na granici možemo li je prenijeti, a iz HGS su rekli da je potreban pasoš, odnosno certifikat da je životinja zdrava. Dakle pokušaj šverca bi bio prekršaj, a mi smo ljudi legalisti. Bosanci, ali legalisti.

Ponovo skupim snage i nazovem veterinara, a on već iscrpljen od mojih poziva kaže da ima jedna osoba koji radi u Inspektoratu veterinarske inspekcije koji bi nam trebao pomoći oko procedure. Kaže zove se Selmir, te mi iz sažaljenja, ili prosto da me više ne sluša, sam zagugla Inspektorat i da Selmirov broj. Zahvaljujem mu do neba, i računajući da je pola posla završeno, puna entuzijazma zovem Selmira. Zovem Selmira opet, pa opet za pola sata, pa opet za sat vremena, pa opet nekad pred kraj radnog vremena, pišem Selmiru mail, al od Selmira ni traga ni glasa. Zovem opet sutra, prekosutra… ništa.

Selmir je, naime, osoba iz kantonalnog Inspektorata veterinarske inspekcije, šta god to značilo. Ako odete na stranicu kantonalnog Inspektorata veterinarske inspekcije vidjet ćete da tu caruje Selmir i da se za bilo koju uslugu Inspektorata veterinarske inspekcije, trebate obratiti Selmiru.

Zovem u pomoć Isusa, Allaha i Krišnu da se smiluju i da mi neko napokon kaže šta sve treba da dobijem pasoš za tigricu? Ali prije Isusa, Allaha i Krišne, zovem Selmira. Selmir je, ispostavit će se, fantomski lik kojeg možeš dobiti ako mu izgovoriš ime određen broj puta, ili neku mantru. Ja sam pokušala sa okretanjem broja telefona po nekoliko puta dnevno, ali to nije recept. Ime, broj, niti mail Selmirove zamjene nije izlistano na stranici Inspektorata veterinarske inspekcije, niti zamjena postoji.

Vraćamo se ponovo na ideju ilegalnog prenosa. Sada već, u očaju sebe ohrabrujemo da nemamo druge opcije, da je papagaj ionako uvijek u kući i da je zdrav. Legalisti u nama se bore i zagovaraju da opet molimo roditelje. Humanisti u nama zagovaraju da popustimo ljude. Jedni roditelji se još nisu oporavili od incidenta kad im je za vrijeme prošlog godišnjeg pobjegao papagaj, pa se pola mahale diglo u potragu. Drugim roditeljima smo jedne godine uvalili mačku koju smo pokupili sa ulice, pa kad je narasla i podivljala u stanu odnijeli smo je njima uz izgovor da će biti mirnija kada bude u kući s baštom. Nije bila.

Na kraju, pošto smo mi Bosanci uvijek bili humaniji nego legalniji, odlučili smo pokriti papagaja u kavezu i prenijeti preko granice. Prije toga smo ga za svaki slučaj odveli veterinaru da ga pregleda, i put pod noge.

I tako, dok smo se preznojavali na granici i opet prizivali Allaha, Isusa, Dawkinsa i Krišnu, da se papagaj ne oglasi, počela sam razmišljati gdje li je Selmir sada. Odmara li negdje, ili možda pije kafu na osmosatnoj pauzi negdje u gradu?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *