Po meni, kao što sam već i spominjao, greška je bila puko oslanjanje na kvalitet pojedinaca, posebno NBA pojedinaca. Ako se moralo birati nekog pojedinca koji će povući i potegnuti “kad zatreba” (dakle, kad protivnici stisnu gas, jer i njima treba) po meni to nije smio biti ni Jokić, ni Bogdanović, a ni svakako ni Nurkić. Iako su Bogdanović i Jokić mašine za poene, Jokić još i šire kao svestraniji igrač, ipak su zbog pogrešnog postavljanja u hijerarhiji u ekipi, ostali igrači, zakazali, ali s razlogom. Oni koji su bolje “radilice” na parketu, a često nisu egzekutori, niti dominiraju statističkim listama, neko od njih je morao preuzeti ulogu kapitena i glavnog fajtera koji će zagristi kad zatreba. Jokić je trebao biti glavni egzekutor, dakle, dio tandema s tim fajterom. Kao Draymond Green i Steph, plus Klay kao dodatna prijetnja. Hrvatska i Srbija su imali te egzekutore, ali nisu odredili svoje Draymonde ni Klayeve. BiH možda nije ni imala kvalitetnu podršku, ali morali su imati uloge podrške. Pa koliko se mogne, mogne. Međutim, bezidejnost i prepuštanje slučaja jednom igraču, to se nije smjelo dogoditi. Nisam više siguran kako je moguće da preveliki Pešić nije uspio uvjeriti ostatak ekipe da su jednako dobri u reprezentativnom dresu. Za Mulaomerovića i Bekira razumijem.
Reprezentacije uvijek igraju doigravanje
Kad igraju reprezentacije, to je kao NBA doigravanje. I dalje sam uvjeren da će Slovenija i Grčka tu odigrati kako treba, a u skladu s očekivanjima. Odigrat će i Italija, inače reprezentacija koju sam uvijek volio i koje sam uvijek držao vrhunskom reprezentacijom. Ali Italija je samu sebe iznenadila ovom pobjedom. Naravno da su se nadali, ali nisu očekivali. Selektor je sigurno imao spreman govor poslije utakmice, “hrabro smo se borili”, a kad je meč završen, bio je kao na svadbi; na koljenima s rukama u zraku.
Za Grčku mislim da neće posustati i praviti ove greške. Već su probali igrati bez Yanisa jednu utakmicu. Kao da on odmori, ali to je po meni jasan signal od Yanisa i Dimitrosa ostalim igračima, ovo je reprezentaicja, niej all-star meč, ovdje igra tim. Ovdje se gine kao u doigravanju.
Grčka
EDIT: Grčka je upravo to uradila sinoć protiv Češke, igrali su strpljivo na strpljivu igru Češke, a indikativno je da su u posljednje dvije četvrtine na pola puta Česi imali bonus, dok su u tom trenutku Grci imali dva ili nijedan faul. Yanisa su udvajali i “utrajali”, ali moralo je popucati po šavovima. Odlična je taktika bila po meni i to što su cijelo vrijeme igrali opušteno u tom presingu, nisu gorili, i u jednom momentu je naprosto faktor Yanisa i Calathesa presudio, u smislu da je Yanis u tome maratonac, može izdržati napadati duže nego što se Česi mogu braniti. Činjenica da su se branili do duboko u četvrtoj četvrtini kazuje da su odlično rasporedili energetske resurse, što je dobra taktika.
Međutim, činjenica da je Yanis nakon 0/6 za tri poena u zadnje dvije minute šutnuo još dvije trojke i pogodio obje, što je u vezi s ovim “maratonskim” stilom igranja. Princip, ne možete se vi braniti koliko ja mogu napadati urodio je plodom kad je Yanis u pitanju. Ali i to zahvaljujući odredbi da su drugi igrači bitniji od Yanisa, i odredbi da drugi igrači imaju Yanisa, a ne obratno. Nije Yanis imao potporu, nego obratno. Grčki tim je imao Yanisa.
Ovo je turnir, ovdje se treba roditi novi heroj. Srbija i Hrvatska su došli bez razmišljanja o tome, tu su samo da se pojave.
Sam Jokić je ranije govorio kako naši ljudi ne vole košarku nego samo pobjeđivati. I u pravu je.
Ovo su odigrali samo da pobijede, a ne da kao tim odigraju košarkaški meč.
Slovenija možda ima jednu nesigurnost, a to je prvenstveno spremnost Dragića da odigra na vrhunskom nivou još dvije ili tri utakmice u žaru doigravanja. Ako su ostali spremni, može Slovenija ponoviti uspjeh od prije pet godina.
Ali, sumnjam da iko Grčkoj može išta ove godine.
Yanis je već dokazao da nije tek samo najkorisniji igrač u svojoj ekipi, ili da je samo najbolji u NBA sezoni, nego da može povući i učiniti svoju ekipu boljom i podići pehar.
To su bili Steph Curry prošle godine, Yanis pretrošle, LeBron prije 3 godine, onda Torronto u onoj ludoj završnici kad se Durant povrijedio, ali sjećamo se svi finala istoka i herojskog šuta Leonarda.
Prije toga šampioni su bili Durant dvaput, pa Lebron s onom odbranom, pa Curry prije toga.
Poenta je da se doigravanje igra drukčije, nije to revijalna utakmica u kojoj zvijezda potegne i prevagne, nego u kojoj timovi potegnu i prevagnu, a zvijezda uradi “sve što treba”, pa ako je potreno i skloniti se i prepustiti traku za trčanje nekome.
