Nedavno je u Zetri nastupao Aca Lukas. Malo je poznato, a pritom i potpuno netačno, da je čovjek u ugovoru imao klauzulu o tome kako priznaje genocid u Srebrenici. Također je malo poznato, i pritom također apsoluto netačno, da nije prodata niti jedna karta za koncert dok se Aca nije izjasnio o genocidu u Srebrenici. Bilo je tu još par spornih tema koje se tiču rata u BiH, kao što je priznavanje da je RS genocidna tvorevina, ali se na kraju zaustavilo na priznanju genocida. Ipak je Aca stara legenda pa mu se mogla malo i progledati kroz prste.
Da se razumijemo, rijetko se dešava da nekome gledamo kroz prste kada su ovako bitne teme u pitanju. Nadaleko je poznato, a pritom i apsolutno netačno, da smo mi sredina koja njeguje svoju historiju i štiti je od bilo kakvih revizija.
Tako, recimo, kada umjetnici poput Dare, Mare, Ace, Nede, Marije i ostatka grand parada družine napune naše dvorane do zadnjeg mjesta, kada im kličemo i u transu dižemo ruke, uglas pjevajući s njima, možemo biti sigurni da je to u skladu sa našim principima, jer su se svi oni izjasnili da osuđuju genocid u Srebrenici, da smatraju da je bila agresija na BiH i da se najdublje izvinjavaju za to. Jer, zaboga, kako bismo mogli ići i slušati ih, te tako ih direktno finansijski podržavati. Ne zaboravite, ovakvoj našoj naklonosti nabrojanim umjetnicima prethodila je rigorozna procedura ispitivanja i pregovaranja oko njihovih stavova po pitanju rata u BiH. Svi navedeni umjetnici prošli su visoke kriterije postavljene direktno od ovlaštenog Udruženja “Patrioti bez granica”, koje već godinama vrijedno radi na selekciji prihvatljivih pjevača, pisaca, i sportista iz komšiluka i susjedstva. Ovo je također malo poznato i veoma netačno.
Međutim, pored svih naših pokušaja da našu umjetničku i sportsku scenu održimo čistom, nekako nam se Hrvatska nogometna reprezentacija uvijek provuče bez da potpiše takav ugovor, te uporno pjeva uvredljive Thompsonove pjesme. Udruženje “Patrioti bez granica” savjetuje da se BiH građani suzdrže od navijanja za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju sve dok se pojedinačno svaki od igrača ne izjasni o Izbornom zakonu, Schmitovoj odluci, te koliko bi delegata u Domu naroda trebali imati Hrvati. Jer malo je poznato, a pritom potpuno netačno da su reprezentativci Hrvatske iskoristili slavlje kako bi baš Bosni poslali politčku poruku. Jer, što bi inače klasiku, koju inače u slobodno vrijeme slušaju, tu noć zamijenili Thomsonovim polustihovima.
