Kad se pokušam sjetiti koja je godina, znam da je dvije hiljade i neka. Eh, koja… onda se sjetim “druga”, dvije hiljade i druga. Dovoljno daleka godina u budućnosti, koja je eto sada došla. I onaj crni 11.9. je iza nas, a on je bio dvije i prve.
Onda mi naumpadnu neke godine, naprimjer, dvije trinaesta kad su se djeca počela rađati, pa nisam siguran da je baš dvije hiljade i druga.
Teško može biti više godina od 2000. godine, i to čak u novoj eri. Pita me Ahmo jučer kad su ljudi izmislili abecedu, kažem ja prije šest hiljada godina. Kaže on, znam li je. Ma, rekoh, ne znam. A koje ti znaš abecede? Znam ovu latinicu, ćirilicu i arebicu. Šta je arebica? Arapska abeceda. Ozbiljno znaš? Znam. Pa hajde onda. Šta hajde? Da čujem, kako ide? A ne znam redom kako su im složena slova, znam ih čitati i pisati. Kako se piše “S”? Evo ovako, kažem i onda u zraku prstom nacrtam slovo “S”. A, to je slično kao “Z” u ćirilici samo oboreno. E jeste.
Dakle, moralo bi biti da je neka godina. Srijeda po srijeda, vikend po vikend, i evo nas, 2002.
Ovih dana Ahmo ima godina kao ja ’93. Ali nije to ta tema. Koja god da je godina, meni je svaka koja nije devedeset i neka vrlo daleka godina iz budućnosti. Znam da ih ima još mnogo u samoj budućnosti, dio za mene, dio za nas, a većina za neke njih.
Koliko god da sam ja bio živ prije rata, puno manje nego poslije rata, čini mi se da sam podjednak broj dana imao do ’92. (kad je oko mene počelo pucati) i poslije ’96. (kad je oko mene prestalo pucati)
(OK, smanjilo je pucati još ’94., ali se znalo da je još neki mrak, i ono sunce kojeg se sjećam kao kroz maglu, sjećam ga se kroz maglu, i kao da je i sjalo kroz maglu. Ne mrak, sjetio bih se mraka. Bila je magla.) proživio i da proživljavam.
Jednom sam na poslu s kolegama nešto pričao, i htjedoh reći da je nešto bilo prije “nekoliko” godina, pa sam opleo neki broj, znam da su se svi smijali. Dario je rekao: “Svi ljudi ponekad zaborave koja je godina. Onda dođe Dino i kaže ‘hold my beer'”.
Ne sjećam se kad je to bilo, ali znam da je moralo biti poslije 2015. a prije 2019.
Inače, sreća je pa sam te 2015. imao jedan sitan iskorak, ili možda zaokret, u životu, pa se sjećam da je bilo 2015.
Od popularnih godina sjećam se još 2007. i onog žegovitog ljeta. Sjećam se dobro da se tada ništa nije dogodilo što sam upamtio. Ne kažem da se ljudima nisu događale stvari i da se nisu događali i odgađali razni ljudi, dragi i mrski, nego se ne sjećam ničega osim vrućine. Bilo je vrelih mostarskih ljeta, ali to je bilo nešto posebno. Puno gore nego sad ovo s rekordnim vrelinama.
Ko bi rekao da su godine kao što je 2007. bile u prošlosti.
