Sjećate li se Bademe, rospije iz Kuduza? Žene koja se mogla smiriti uz finog čovjeka koji ju je prihvatio zajedno sa njenim djetetom. Zavolio je dijete kao svoje, brinuo se o njima, al Badema to nije cijenila. Tražila hljeb preko pogače, htjela se riješit sela, htjela svoju platu, posao, a to je mogla dobiti samo preko kreveta. Obično to žene tako rade, preko kreveta. Kuduz, čovjek od morala, nije znao šta ga je snašlo kad je saznao da mu se ljubav švalera. I šta će, kao svaki pošten čovjek, nije dao da mu ona obraz ukalja. Uzeo stvari u svoje ruke i presudio svojoj ljubavi po kratkom postupku. Patio je Kuduz poslije dugo, patio za kurvom koju je volio, patio za djetetom, a patili i mi s njim i plakali nad srceparajućom scenom kad mu se djevojčica zatrči u zagrljaj u sudnici dok mu sude za ubistvo njene majke. Da samo nije bilo Bademe, da nije bila takva, mogao je čovjek imati porodicu.
Mi smo veoma sretno društvo jer nas neki naš Kuduz, u prosjeku, barem jednom mjesečno riješi po jedne bademe. Neke se nisu ni kurvale, niti radile išta što bi prostom mahalskom oku zasmetalo, ali našim kuduzima itekako smeta. Neki naši kuduzi posvete cijeli bračni staž da isprave bademu. Te malo šamar, te malo nogom, te malo šerpom, a bogami ne bježe posegnuti ni za svetom knjigom ako treba i ako će pomoći u odgoju ženskog čeljadeta. Zafijare svetu knjigu iz sve snage, te svih 6.666 ajeta odjednom prospu na bezobraznicu. A kad ništa ne upali, kada iscrpe sve vaspitne metode, ili jednostavno kad im pukne film, odluče se na radikalni korak eliminacije bića kao što je Badema iz našeg društva. Znaju da će patiti poslije toga, možda i koju godinu zatvora odslužiti, ali sve je vrijedno da se društvo očisti od badema.
Jučer sam pročitala članak o ubistvu u Bihaću u kojem piše da je muž zadavio “vlastitu suprugu”. Valjda tako čitatelji lakše svare tešku vijest. Ipak se ne radi o nasumičnom ubistvu gdje je neki manijak ubio neku ženu, nego je ubio svoju, vlastitu. Bezbeli je imao neki razlog, jer ipak, teško je odlučiti se na takav korak. Moralo se nešto dogoditi da se isprovocira baš takvu reakciju. Da je barem luda ženska glava znala zašutjeti na vrijeme, da se sakrila negdje dok ga huja ne prođe. Ma da je barem javila policiji, oni bi ga uhapsili, a sud bi mu odredio zabranu pristupa. Ako je baš tvrdoglav i uporan, pa mu ni sud ni policija ne mogu ništa, a muškarci su često takvi, onda bi je lijepo zatvorili u sigurnu kuću. Odvedu je na sigurno, u sigurnu kuću, gdje je kabadahija ne može pronaći. Ima tu još žena iz svih krajeva. Neke i s djecom, skrivene čekaju da muževe huja prođe. U međuvremenu su, malo kanton, malo strane organizacije, obezbijedili pare za rad sigurnih kuća, pa će imati šta jesti dok prođe neki period. Neki, ne znamo koji. Muž će za to vrijeme hodati okolo, tražiti je. Zato se mora odreći prijatelja, porodice, posla ako ga je imala, svakako broja telefona, odreći se svega i pritajiti se u sigurnoj kući privremeno, i moliti Boga da mudonju huja brzo popusti, a pošto će imati slobodnog vremena dok je sam kući, možda malo i razmisli pa se popravi. To je do njega, niko ga ne primorava da se optereti takvim kontempliranjem. A onda kada nestane mjesta u sigurnoj kući, ona će sama ili s djecom pokušati započeti novi život. Ako je imala posao, ostavila ga je pa mora naći novi. Ako nije, mora se snaći šta će i kako će. Doduše, uvijek se može vratiti njemu. Kada napokon nađe posao, vrati se roditeljima ili, ako joj se posreći, nađe svoj stan, pa strahuje pri svakom izlasku i pita se je li to dan kad se njen vlasnik odlučio na ultimativni vaspitni korak.
A onda, kada taj dan dođe i ne bude je više, aktualizirat će se tema na nekih dan, dva. Pitat će se ljudi zašto žene ne prijavljuju nasilje, te tako pomalo prebaciti krivicu i na njih. Nažalost nema im ko odgovoriti da većina ubijenih žena jeste prijavljivala, i to po nekoliko puta. Za svaku prijavu bi ih naš sud indirektno kažnjavao ograničenim kretanjem, jer bi krivca ostavljao na slobodi uz nešto što se zove „zabrana pristupa“. A kada bi krivci prekršili zabranu pristupa, onda bi sud opet žene kažnjavao zatvorom, pardon, sigurnom kućom, dok bi krivac ostajao na slobodi, eventualno uz prijavu. Nekada se čini da su se i institucije udružile sa kuduzima u istrebljivanju badema. Ne znam dokle će ovo ovako. Vjerovatno sve dok nam je Kuduz primjer dobričine, a dok su žene muževe vlastite.
