Sjećam se da je bilo, ne sjećam se kad tačno, a igrali su naši nogometaši neku utakmicu, zadnju, meščini, bili smo prvi i šanse da se ne plasiramo u onaj Brazil bile su već male. Valjda smo bili osigurali.
E u toj atmosferi, moj drug i kolega Samir pitao nas je šta nam treba da idemo u baraž. Trebali smo tada možda izgubiti uz još neku kombinaciju, pa da idemo korak niže, u baraž. I tako nekako mi i objasnimo.
Kaže on, ma ja navijam za baraž, uvijek smo navijali da idemo u baraž, ja ne odustajem od toga.
To i jesu neki uspjesi naših sportova. Vječita bitka za baraž. Barem je bilo tako nešto.
A sad tamnna strana priče.
Čitamo danas u izjavi Mirze Teletovića, koji je simpatizer stranke SDA, koja uz sve ostale stranke pomaže razgradnju BH rijeka i izgradnju mini hidrocentrala, koje daju manje elektrike nego samo dvije do sad izgrađene vjetroelektrane u BiH, da smo mi “napaćeni narod”. Naravno on, SDA Mirza, već nije dio naroda, nego sa strane posmatra kako vrijeme ubija materiju i duh, pa poručuje svojim bivšim kolegama, a košarkašima kako trebaju usrećiti ovaj napaćeni narod.
A bit ćemo mi uvijek napaćeni narod. I kad bismo bili u pet glavnih sportova prvaci svijeta pet godina uzastopno, mi bismo i šestu godinu govorili da smo napaćeni narod.
Da pojasnim, ja sam za to da uvijek budemo skromni u veličini, navijamo za naš baraž, i da budemo sretni kad pobijedimo, i da budemo spretni da pobijedimo, a da ne budemo jadni kad gubimo, niti bahati kad vodimo.
