Nisam ljubitelj epidemioloških mjera još od kako su nama za vrijeme tih mjera pokrali lovu, prodali nam maske koje izgledaju kao kirurške, poskupjeli nam gorivo i hranu, a ostavili nivo naših usluga na niskoj razini. Dok su oni nama prodavali te indijske krpice, sebi su kupovali nekretnine. A usput su nam rekli da će mrvice s našeg dijela stola pojesti onaj susjed, naravno valjalo bi ga preventivno “žik”.
Danas dodatno vidimo da svi rade svoje poslove, pa tako i liječnici. No, nisu svi majstori svog zanata, pa tako ni liječnici. Odnosi prema pacijentima su različiti, ali sustavno loša organizacija u domovima zdravlja čini stvari općenito lošijima.
Ja sam za društvo zajedničkog zdravstva, u redu mi je odvojiti dio svoje plaće za fond zdravstva, na isti način kako odvajamo za fond sudstva, policije, vojske, civilne zaštite, nevladinih organizacija, političkih stranaka, političkih organizacija i državnih agencija. Dajemo i za obrazovanje, pa zašto ne bismo i za zdravstvo, ali i za vrtiće?
Vrtići bi sigurno mogli spustiti uzrast obveznog pohađanja, pa bi se time i broj mjesta regulirao, to jest, bilo bi obvezno imati dostupnost vrtića svugdje – kao što imamo škole. To bi unaprijedilo društvo, pa bi vlasti mogle obrazovati djecu onako kako im odgovara još od najranijih dana.
Čujem u Francuskoj djeca moraju ići u vrtić od treće godine života. Mi smo svoju djecu svu slali u vrtić i smatramo da je to pun pogodak. Svi su krenuli prije nego su napunili godinu života, dakle, krenuli su u jasličke skupine.
