Nedostaje mi vrijeme analognih razgovora i analognih zapisa. Nisam više siguran ni je li na Kindlu ili PDF-u originalan tekst nekog klasika. Tko bi znao je li se u digitaliziranim verzijama što mijenjalo, tko je posada koja traži Moby Dicka, je li neki AI odlučio promijeniti slijed događaja u Kvaci 22, tko je koga prisluškivao u 1984, i tko je zapravo pravi „divljak” iz Vrlog novog svijeta?
Ali ne samo to, nego i vijesti, reklame i urednici trpe. Gledam „jutub”, gledam ove reklame dok čekam da kliknem „skip”, i vidiš toliko neuređenih reklama, AI generirani likovi i obavijesti. Ja osobno srećom ne moram ni znati, barem kad su u pitanju te reklame, je li u pitanju stvaran proizvod ili ne, ali je jasno da se uskoro neće znati granica izmišljenog i stvarnog, a sigurno je mnogima već nevidljiva, ako je još ponegdje ima. Algoritam ljudima koji klikću nudi vijesti koje žele čitati. Cilj mu je osigurati klikove publike. Već na mnogim portalima ne postoji organska naslovnica, nego digitalizirana i sumjerena ka čitateljima. Zapravo, ako i postoji originalna stranica, ne postoje ostale vijesti. Ne mislim samo na ono “preporuke s weba”, što također mnogi ne uočavaju da je s vanjskih stranica, nego misle da je dio portala koji čitaju. Mislim i na raspored vijesti. Tako se pomalo ističu vruće vijesti u regiji, a pomalo ono što algoritam prepozna da čitatelj želi čitati. To ionako rade aplikacije za vijesti, nije ni tajna ni strašno, ali to jeste strašno. Nije više dovoljno biti čitatelj foxnewsa da bi neznao što se događa u Gazi, sad je naprosto dovoljno nevjerovati u jedno, sam internet počinje nuditi takav sadržaj. Popularni AI chatovi su već takvi, na pitanje vjernika o nekoj temi, GPT, ovaj besplatni, nudi odgovore iz perspektive vjerskih knjiga. Pa recimo na pitanje u čijoj formulaciji se spomene, recimo “džin”, neće odgovoriti da duhovi ne postoje, ali da u islamskoj tradiciji piše ovako ili onako, nego će naprosto odgovoriti ne sugerirajući da se radi o prilagođenom odgovoru.
Nije, dakle, samo problem što je internet zaprljan dezinformacijama, nego što je pretrpan informacijama, a nastoji kreirati odgovor koji odgovara onome tko pita. Recimo dijete od 15 godina će pitati nešto, i dobit će odgovor sukladan pretpostavljenim godinama.
Po meni, to je sve loše. Svijet je jedan, stvarnost je jedna, perspektiva je istina onoliko koliko je osoba, ali i dalje je stvarnost jedna. No, to u digitalnom svijetu prestaje biti.