Abrahamskih Bog u svojim javljanjima ljudima, a prema onome što su ljudi zabilježili, ponekad spominje robove i žene. Za njega su robovi zdravo za gotovo, i on ne smatra da je nešto čudno u tome da jedni ljudi gospodare drugim ljudima, homosapijensima, na takav način. Ipak, on ima problem s postupanjem gospodara prema robovima, pa se u tom smislu oglašava u svojim objavama, razvidno iz bilješki i njihovih falsifikata, kopija i plagijata, i poručuje ljudima, a ljudi se slažu, da se prema robovima treba postupati pažljivo i u nekim verzijama da robovi čak trebaju objedovati s obitelji.
To su uistinu poruke milosti i darežljivosti njegovog božanskog srca. E sad, honosapijensi su stoljećima nakon ukazivanja abrahamskih boga na Zemlji i pojave zapisa o tim događajima, u svoje društvene živote uvrstili i neka načela življenja zasnovana na osobnim iskustvima, pa su u međuvremenu civilizacije dopustile ženama društvenu ravnopravnost s ljudima, a djeci osim ratovanja i pravo glasovanja kad se biraju kraljevi i drugi svojevrsni lideri. Čak su ženama dopustili da budu obnašatelji vlastodržačkih položaja.
Medutim, u kontinuitetu dopuštanja robovskim staležima da ne budu robovi i da samovoljno. Kraju svoje djelatnička zvanja, ljudi i njihove žene masovno su okrenuti ideji i sukladno aktivnostima da budu robovi i službeno. Možda će i biti, jer sigurnost robova u društvu je zajamčena, a sigurnost slobodnih zidara… mislim radnika, baš i nije, nego radnici moraju angažirano djelovati za svoj položaj u društvu.
Mogao je abrahamskih Bog, da je htio, objaviti svojim sljedbenicima: «o, ljudi, nemojte držati druge homosapijense za robove!», ali nine to uradio jer je znao logiku ljudske prirode, pa je samo objasnio kako postupati s robovima. Stoljećima se ljudi podsmjehuju, pored ostalih gluposti iz bilješki o Božjim objavama, baš toj, možda i ponajviše, ali zapravo vidimo danas, pola stoljeća nakon sto je homosapijens hodao mjesečevom površinom, da se ljudi veselo vracajupodbokrilje zaštite svojih vlasnika.
Bog 1, podsmjehivači 0.