Draga moja Dunja, nisi više s nama doma. Sad si alienka na drugoj planeti. Zemljanka si za nas, ali alienka za njih. Zlaji smo rekli da je ta tvoja planeta Mars, i on je zaključio da si tamo s Barbapapama. Kaže da si s Barbabravom, jer je Barbaravo snažan kao on. Ponekad pita kad ćeš se vratiti. Poželio te. Kad smo kod svemira, baš smo ovih dana gledali neko epizode Zvjezdanih staza, pa mislimo na tebe. A sad kako si prošla kroz onaj portal prema svemiru, ne samo da si postala alienka, nego možeš biti i zombi, i to pravi. Drago mi je što si sad i alienka i zombi u jednome, mislim da je jako zanimljivo što si napokon došla u svoj omiljeni film. Nadam se da si sretno stigla i da ti je baš lijepo. Iako mi nedostaju tvoji osmijesi i zagrljaji, sretan sam što si ti sretna i što se odmaraš napokon.
Sve ti ovo pišem s jednim razlogom. Htio sam ti reći da je ovaj svijet i dalje jedna velika glupost. I baš što je takav, drago mi je da ga ti više ne moraš gledati. Sebično bih volio da meni s tobom bude ljepše, da ovu rugobu od predugačkog života ipak uljepšaju tvoji pogledi, zagrljaji i obrazi. Sebično bih volio da si uz mene i uz nas, ali znam da ti je bolje svugdje osim ovdje. Volim te, a znam odgovor na oba moja pitanja, pa te to i neću više ispitivati, jer sam te se toga naispitao za sto godina i izgrlili smo se za sto godina.
Što se tiče zagrljaja, volio bih te makar u snu izgrliti, ali ne ide mi baš. Sad kad si daleko i ne mogu rukama izgrliti, mogu u mislima. Ne plačem, vjeruj mi. Znam da ne voliš kad odrasli plaču, slažem se da je to baš glupo. Bude mi sjetno kad vidim da te je Džambolaja poželio, kad pita kad ćeš se vratiti, i kad čeka da se vratiš pa da podijeli s tobom bombone i slatkiše koje donese iz vrtića.
Bila si mi rekla da želiš vidjeti kako izgleda moja priča. Dok ti je budem pisao, čitat ću ti je. A ustvari je ne želim nikad ni završiti, tako da ti je zauvijek čitam, ako ti se bude sviđala.
Ovaj život je jedna velika glupost, mala moja velika ljube. Velika glupost, Dunjo moja, a bez tebe još veća glupost.
Ti si mi bila pjesme, i kad sam htio njih dvojicu opjevati, nekako bi se uvijek riječi okrenulo na tebe i to bi postalo o tebi. Bila si naša curica, pa smo te dodatno i posebno voljeli. Njih dvojica su jedan drugom braća, a ti si im sestra, pa i s njihove strane je ta ljubav bila drugačija. Ti si mi melodija i riječi, i svaka priča si mi ti, Dunjo moja.
Ti ne moraš čitati te priče, ne moraš slušati te pjesme, jer ti jesi te priče i te pjesme. Ti si ionako moja čitabilna cura. Kažem tebi, ali govorim sebi, a to je da znam da nas voliš vidjeti sretne i nasmijane, i bit ćemo sretni. Svi ćemo biti sretni za tebe kao i onda u Zagrebu, nećemo to zaboraviti, što smo već jednom iskusili, kad se Ahmo kupao za tebe na bazenu u Mostaru, snimao se pa smo ti pokazivali taj snimak i radovala si se zbog njega. Ti si tada morala čekati svoj red na bazenu, i dočekala si ga, a sada je malo obratno; mi čekamo svoj redi doći kod tebe na bazen u svemir, na tvoju planetu, da nas grije toplina i obasjava svjetlost tvoje zvijezde. Jedva čekam pridružiti se tebi u vječnosti, makar to bila praznina, ako je i praznina, eto me. Samo da pokušam još njima dvojici pomoći odrasti, pa čim uzmognu bez mene, eto me.
Sad napokon možeš fino spavati, ležati i odmarati, dugo i bez ikakvih tegoba. Volim te Žd Žb, i znam odgovor na oba pitanja.
20.11.2025. Četvrtak
Draga Žd, sjećaš li se one jedne davne priče o tebi u kojoj si bila vozačica svemirskog teretnog broda, što je prevozio građevinski materijal sa Zemlje na Mjesec. Pisali smo da si na svom prvom putovanju na mjesec pri samom slijetanju već doživjela avanturu. Kad si došla iznad baze na mjesecu, morala čekati da se oslobodi sletna pista na kojoj je bio izbio požar. Dok si još lebdjela čekajući u mjesečevoj tankoj atmosferi, u lunarnoj bazi događao pravi mali rat. Krijumčari, koji su tu već godinama koristili prostor za svoje prljave aktivnosti, slučajno otkrili jednom čuvaru reda svoje namjere. Imali su uhodan proces premještanja svojih roba, kretali su se pod krinkom lučkih radnika, ali jedan se tek unaprijeđeni bandit prepao kad je dobio zadatak otići sam i zapakirati jedan paket, a kad je ovaj čuvar vidio veliku tremu na mladom banditu, prišao mu je i pitao ga šta radi, a ovaj počeo bježati u strahu, pri tome mu je ispala zapaljiva smjesa, i izbio je veliki požar. Eto onako mi pade na pamet, pa pišem.
Volim te Žd, znam odgovor na oba glavna pitanja.