U sitne sate za nas četrdesetogodišnjake, dok ulazim u drugi sat uspavljivanja Zlaje, pa nam više nije zabavna ni priča ni uspavanka, nego samo mirno ležanje i čekanje da se umorne okice napokon predaju i utonu u san, postanem laka meta za primamljive naslove lakog sadržaja.
Tako sam na “Filmsku priču iz Pakoštana” pala bez razmišljanja. Naime naslov priče je “Ponosni tata neplanirano postao babica.”
Uvod je počeo zanimljivo. Naime tata nikad prije nije htio prisustvovati porodu, pa ga je na supruginom trećem porodu karma počastila, te je samo 10 metara nakon što je suprugu smjestio u auto i krenuo prema bolnici ostaviti je na milost i nemilost naširoko poznatoj dobroj usluzi na porodima, a zatim se vjerovatno baciti na zvanje društva da se nađu da proslave dolazak prinove, ipak morao zaustaviti automobil jer je porod počeo.
Dakle, tu u dvorištu bile su i bake i tetke i rođaci, pa tata ustvari skoro nije uradio ništa. Tata je, ruku na srce, kasnije na pitanje novinara, iskreno rekao kako su svi oni ustvari bili samo pomoćnici njegovoj hrabroj supruzi koja je nakon izlaska iz auta sama odabrala kako će roditi, navigirala im šta će joj donijeti i kako će je čuvati, dok je bila u jakim porođajnim bolovima. “Sreća, bila su tamo braća, neviste, baka. Svi su bili u blizini i pomogli. Nosili su vodu, ručnike, plahte. Spasili su situaciju. Ipak, Barbara je sve vodila i koordinirala. Htjeli smo je poleći na leđa, ali ona je rekla ne. Ovo je prirodan način. Pustite me tako. Držite me. Masirajte mi leđa. Donesite mi vodu. Pripremite sve. Ona je bila upućena u sve to. Ona nas je vodila”, opisao je ponosni tata Tihomir način dolaska malene Klare na svijet.
To čak nije sve, nevjerovatna mama Barbara je nakon poroda, kada je stojeći na dvorištu naslonjena na tetke i rođake, iz svog tijela istisnula bebu, a posmatrači se dali u paniku jer je beba ljubičasta, uzela bebu u ruke, udarila je po guzi i pomogla bebi da proplače. A zatim je njima objasnila da se ne moraju brinuti i da je to normalno. Tata o tome dalje kaže: “Bio je šok kada sam vidio ljubičasto dijete. Prvi puta sam bio na porodu pa mi je bilo malo čudno. Ali ona je objasnila da je to sve normalno. Primila je bebu, okrenula ju, lupila je po guzici, po leđima. Kada je beba zaplakala, svima je rekla da je sve super i da je sve u redu i da beba diše i da se ne trebaju bojati. To je najbitnije”.
Iz ovog članka nismo saznali šta kaže mama, i da tata nije sve zasluge iskreno pripisao svojoj supruzi, mi bismo o hrabroj Barbari čuli samo frazu “mama i beba su dobro”.
Na kraju, malena Klara je prava sretnica jer je došla u takvu porodicu. S druge strane, zašto naslov ove zanimljive priče ipak nije kako je super-žena sama obavila vlastiti porod navigirajući zbunjenoj familiji šta da radi, a ne o tatinoj panici, govori koliko je ovaj svijet usko i tužno mjesto.
