U junu 2019. godine tužilaštvima Kantona Sarajevo počela je prava noćna mora s prijavama za nasilje u porodici i svako pet dana ispunjavanje besmislene papirologije kojom ih je, vjerovali ili ne, zatrpavala jedna te ista osoba, Alma Kadić.
Naime, Alma Kadić, Sevdina kćerka, Almedinova sestra, Asjina mama, te tada već bivša supruga tipa na mentalnom i emocionalnom nivou derišta koje leži na sred prodavnice i vrišti jer mu mama nije kupila kinder jaje, prvi put je podnijela krivičnu prijavu za nasilje u porodici.
Koliko će glavobolje Alma zadati tužiteljstvima u Kantonu Sarajevo, govori 150 prijava u 25 mjeseci koje je glavom i bradom podnijela Alma Kadić. Za tih 25 mjeseci, odnosno 750 dana, gore dole dan dva, Alma je u prosjeku svaki peti dan podnosila prijavu protiv bivšeg muža. Dakle, ako je prva prijava na adresu tužilaštva pristigla jednog ponedjeljka u junu te 2019. godine, tada je sljedeća stigla u subotu, dobro, Sud ne radi subotom, pa ćemo tu prijavu prebaciti za ponedjeljak. Evo, recimo da je svakog ponedjeljka pristizala nova prijava i sva silna papirologija koja ide uz nju. Dobro, treba biti pošten i spomenuti kako nije baš svaki ponedjeljak u te dvije godine, jer su ljetni ponedjeljci u Sudu neradni.
Helem, zamislite nekog službenika u tužilaštvu koji svake nedjelje dok lakira nokte, brije brkove ili sprema potkošulju za ponedjeljak, razmišlja kako će sutra morati ispunjavati još jednu turu papirologije vezane za Almu, Sevdinu kćerku, Almedinovu sestru, Asjinu mamu i bivšu suprugu tipa koji u životu svojoj supruzi nije bio u stanju pružiti bilo kakvo zadovoljstvo, pa ju je batinama pokušao uvjeriti da jeste. Zamislite kako su stresni bili ponedjeljci za službenike u tužiteljstvu kad im je uporna Alma svakog ponedjeljka slala prijavu, a nekad i po nekoliko njih koje su zaostale od vikenda ili ljetnog raspusta, jer zlostavljači ne čekaju da se tužitelji vrate s vikenda na Bjelašnici ili ljetnih praznika u Makarskoj. Zamislite stresa službenika kojima Alma mjesecima nije dala mira te ih svakog radnog ponedjeljka, ravno 107 sedmica zlostavljala i uznemiravala novom prijavom. Zamislite koliko je ta papirologija morala zauzeti ladica u uredima tužiteljstva. Zamislite frustraciju tužilaštva tom mladom upornom majkom, kćerkom, sestrom.
Da budemo potpuno iskreni, nije da tužilaštvo nije pokušalo riješiti stvar na lijep i miroljubiv način, onako kako je red kada je u pitanju, kako to profesionalno tužitelji kažu “kraj jedne ljubavi”. Pokušali su naime tužitelji upozoriti zlostavljača Eldina da ne pretjeruje s dosađivanjem, da supruzi da vremena, možda se predmisli, možda ipak shvati kako su mjeseci prijetnji, praćenja i fizičkog nasilja, ustvari način na koji Eldin izražava ljubav. Ipak, treba imati razumijevanja, nisu svi muževi sposobni izraziti ljutnju na zreliji način od trogodišnjeg djeteta, treba mu dati šansu. Tako su ih ucviljenom Eldinu dali nekoliko, prvo uslovnu, pa kad ju je prekršio, onda su ga još strožije naružili i dali mu još jednu uslovnu kaznu, vjerovatno uz ozbiljno upozorenje da mu ove godine ni Deda Mraz neće donijeti paketić ako ne popravi ponašanje.
Ali Eldin, kao i svako derište zna da mu ne treba Deda Mraz, da su tu mama i tata, pardon Sud, da popravi stvar. I bio je u pravu. Razmaženo, ucviljeno, ljigavo derište, Sud je počastio smanjenjem kazne za 15 godina, te sa početnih 35 godina smanjio na 20 godina kazne zatvora za ubistvo Alme, Sevdine kćerke, Almedinove sestre, Asjine mame i bivše supruge zatvorenika kojem ni dvadeset godina zatvora neće pomoći naučiti da se batinama i uhođenjem ne može nagovoriti neko da te cijeni. Dijagnoza patetičnog ljigavca će ostati dugo poslije odslužene kazne. Dijagnoza Suda i donosioca zakona u BiH još nije ustanovljena.
Leave a Reply