Prije izbora gledao TV debatu u kojoj su dva kandidata i neki čovjek koji Bakira zove predsjednikom pričali o tome šta su nadležnosti predsjedništva, šta su mogućnosti članova predsjedništva, šta je na papiru moguće, a šta je u realnosti moguće, te zašto bi se trebalo pustiti SDA da vodi državu.
Dakle, vizija predsjednika stranke da je on Kralj, bogomdani suveren i monarh, predstavnik svog stada pred Bogom i ljudima, ulijeva veliko osranjavanje uz spoznaju da on ima glasače koji glasuju za njega iz uvjerenja, a ne zbog neke osobne koristi – što je također loše, ali ne kao kad se za njegovu stranku glasuje iz uvjerenja. On sam smatra, kao i njegovi glasači, da je on osobno oličenje političkog liderstva u Bošnjaka, i da sve druge političke subjekte treba smatrati remetilačkim i otežavajućim faktorima u biopolitici na ovom prostoru. Predstavlja se kao aksiom na dužnosti vođenja politike i naroda.
Potpuno je nebitno imati predizbornu kampanju koja će se bazirati na “programu” ili čak “idejama”, kad glasači i dalje kao jedinu referenciju vide u ratu i neprijateljima, te borbi protiv neprijatelja. A etiketiranje neprijatelja i dalje monopoliziraju kler i njima bliske političke kaste u našem društvu, ma kao i u ostatku svijeta. Nažalost, mi nismo nikakvom revolucijom došli do naše države, pa nam je sustav uređenja promašen, to jest, nepostojeći, jer nismo se zbog toga ni oformljivali. Za razliku od nekih drugih država koje su postale suverenim republikama upravo nakon revolucija koje su za cilj imale promjene ustava u ustrojstva vođenja politika. Kod nas je jedini cilj bio ne biti s onima drugima, a za kotačiće lokomotive zvane “društveni ugovor”, nismo se brinuli, to smo prepustili sudbini, odnosno nastavili smo po starom, smao ovaj put bez nadzora i bez zakona.
Naša tranzicija omogućila je kasti moćnika vlast i to višedecenijsku, uljuljkivajuću bešiku iz čije udobnosti teško mogu i zamisliti izaći, a na prvu pomisao o izlasku dolazi do zbunjivanja.
Njima nije, a ja mislim iskreno je to tako, baš najjasnije da bi netko drugi mogao sjediti u stolicama koje su kao masažne tuš kabine, samo umjesto vode, u mlazovima izlazi lova.
Izborni zakon
Kad je u pitanju ova kandidatura odnosno prijedlog da se BiH upiše u kandidate, vidimo naše političare kako trube jedno te isto: izborni zakon. Od famoznih 14 tačaka koje valja ispuniti, slušamo hrvatske političare koji su se svezali jedne priče, izborni zakon i bog. Europska parlamentarka iz Hrvatske, ugniježđena bosanskohercegovačka Hrvatica, danima trubi, a novinari je uporno zovu kao da ona ima reći nešto novo, pa je pitaju nešto. A njen odgovor na sve je “izborni zakon”. Čak i kad su je pitali o onom slučaju padanja stijene na kuću u Stocu pri čemu je osoba poginula, ona je rekla “izborni zakon”.
Istina je da je bitan izborni zakon i da je on blokada svega u BiH, ali nažalost, samo jedna od blokada, i kad je u pitanju pristup kandidatskom statusu EU, on je samo jedan od 14 pitanja koja valja riješiti. Čak je možda i najlakši za riješiti, jer izborne jedinice već postoje. Sudstvo, tužilaštvo, policija, e to jarane moj, to nikad neće biti riješeno. Volio bih ja vidjeti da se izborni zakon riješi, da stvarno prestane eto baš taj postulat demokracije biti kamen spoticanja. Ali mi se pomalo gadi postavljati ista pitanja istoj osobi, a još više davati iste odgovore na različita pitanja.
