U vezi s naslovom, ne mislim na komentare vox populi ispod članka objavljenog na portalima, nego mislim na komentare modernih novinara na stanje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Mislim da stanje u Srbiji apsolutno odavno nije vrijedno pratiti, a u Hrvatskoj od prošlog ljeta, kao i BiH već godinama, nije vrijedno. Ja imam svoje komentare. Ponekad sam znao čiotati ispod članka da vidim što misli narod, a onda kad vidim da je u tim komentarima velik dvoznamenkastog broja postotak komentara s lažnim nadimcima, koji ili iz zabave ili s nekim ciljem ogađivanja (kod mene je uspjelo) praćenja stanja, pišu očigledne netočnosti, dotiču se tema koje zahtjevaju nešto promišljanja i onda sve suprotno napišu, miješaju datume, zanemaruju nešto što bi setrebalo nazvati prihvaćene činjenice i informacije, odjednom se diskutuje o ravnosti zemlje i od vremenskom razdovblju, kao da oni brojevi koji označavaju datume ništa ne vrijede. Ubacuju u kontekst pa vade iz konteksta, relativno pronicljivi ljudi, dakle, namjerno. A kao što vidimo u bijelom svijetu, sve s ciljem kupovine privatnih otoka za zabave. Što se tiče mene, i ja bih volio imati svoju oazu mira, i imam je ali ne smijem otkriti gdje je, ne treba mi cijel otok i nisam ljubitelj zabava. Spominjao sam negdje i pisao da ne volim zabave ni slavlje, pa mi je time lakše pronaći mjesto na kojem nema takve vrste zabave, one koja se službeno i uzove “zabava”. Kod mene postoje zabavne i ukusne stvari koje volim i koje si mogu priuštiti.
Predstave za javnost su ovih dana u BihH medijima doprešle u veću dimenziju. Ono što je Trump svojim pristašama pričao evo već godinama, i što je polučilo da 75 milijuna graana SAD-a povjeri svoj glas baš njemu, bolna je istina modernog svijeta. Jackass, poznati MTV američki kretenski šou koji sam za sebe kao upozorenje kaže “ne radite ove vratolomije kući. Glupe su, i možete poginuti”, od kraja devedesetih formira publiku, i ako sam jackass nije bio mainstream, imao je jak odjek, što će reći da su ga mnogi vidjeli, a činjenica da je stigao u nekoliko nastavaka, kazuje i da je bio tražena roba. Reality programi koji imaju zapravo okvire, scenarije i planove, a sve se radi o ničemu, najgledaniji je program. Muzičke zvijezde su već odavno, ali odavno, izvođači tuđih pjesama. I to nije veliki problem što je netko poznat kao izvođač drugih pjesama, nego što se pune dvorane i skupe na svojim koncertima stotine tisuća ljudi z akratko vrijeme. Sluša li itko glazbu? ne. Samo pojavu a ponegdje i riječi pjesama, jeftinih lirika koje pogode evo upravo ovakvu većinu južno od Save, ovakvu većinu koja se proda za groš gluposti, i koja je napravila svijet otpadaka u prirodu, razbijanja, “slavljenja”, i vrhunske naivnosti i ponosa. Pošto ne mogu to sve čitati, evo pišem.
Dakle, rpedstava za javnost u jednom lošem scenariju ovdje pije vode. Uspješni ljudi koji se desetljećima drže na vlasti i dalje uspjehuju nad nama, i neka nam. Kad nisam znao izgraditi bolji svijet za sebe i za svoje, sad trpim. Ovi koji uživaju u ovakvom svijetu u kojem svaki četvroni metar ima barem jedno govance od kućnog ljubimca, i koji nema pločnika (Sarajevo mrzi pločnike, trotoare, pješačke staze), i koji samo ima stambeno-poslovne kompleske sa po 13 katova i kafićima s nargilama u prizemlju… gdje skupocjena i dobra auta vozaju pijani glupančići kojima tata ni do 22 godine nije stigao kupiti vozačku…ali jeste audija… eto.