Nove ratničke nade

Šanse su za, tko je ratovao, više ne bi ratovao, kome je netko poginuo, više ne bi rata oko sebe imao, tko je izgubio nekoga, ne želi gubiti druge, i tko je izgubio nekoga, ne želi da itko izgubi ikoga.

Dovoljno je brige odugovlačiti starost, nemojmo prizivati košavinu života oružjem za brzo umiranje i ranjavanje. Svijet nikada nije bio lijepo mjesto za živjeti, ali je uvijek bio jedino mjesto za živjeti. Ratovima i mučenjima nikad nije bilo kraja, gladi i strahu nikad nije bilo konkurencije, uništenjima prirodom, kao ni uništenjima jednih drugima. Svijet neće ni biti lijepo mjesto, nikada nećemo biti nikakva verzija Utopije, nikada nećemo imati ujedinjeni svijet čiji će se inženjeri ujediniti u kreiranju svemirskih plovila. Ako će nekada i biti, to će biti kasnije, neće dok smo mi ovdje.

Ljudi koji prepričavalju doživljaje iz rata, za pretpostaviti je, većino nisu za novi rat. Radije sve, samo ne rat. Oni koji prepričavaju događaje, čini mi se da im manje smeta neki novi rat. Bog zna, oni bi opet prepričavali događaje, a ne doživljaje.

Ratovati za “državu” može se samo deklarativno i sa stola, a nikako iz šume ili iz bunkera. Na bojištima, na terenu, tamo se boriš za svoj život, boriš se s nadom da će smrtnost čekati neko bolje vrijeme.