Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini ove se godine neće održati, a sve su prilike, neće ni dogodine.
Koliko ne čujem, nema ni riječi o tome, osim što sam čuo upravo jedva nekoliko komentara o tome kako popisa u ovoj zemlji biti neće. Hrvatska je svoje razočaravajuće demografske brojeve dobila s popisa od prije dvije godine, i baš brzo to vrijeme prođe. Ovakvi popisi se u normalnim i iole normalnim zemljama provode svakih deset godina, a Bosna i Hercegovina već odavno to nije, i nije više ni novost niti zanimljivost da ona to nije.
Bosanskohercegovačka situacija je u svakoj priči komplicirana i otežavajući čimbenik svega. To je slučaj i s popisivanjem ljudi koji žive u njoj. Teško je bilo dogovoriti se organizatoru i egzekutoru kako će imenovati ljude, te u koju će ih grupu svrstavati.
Građani Hrvati i građani Srbi Bosne i Hercegovine zovu se Hrvati i Srbi, i nemaju nikakvu dilemu da se tako zove i da je to ono što jesu. Bošnjaci, koji su se zvali prije 30 godina Muslimani, tada po religiji iz čije kulture su kao nacija i psotojali, prije deset godina (još od 1993.) nazivaju se Bošnjacima, po turskom imenu za stanovnike Bosne i Hercegovine. Bošnjaci su prije deset godina imali veliku bojazan od imenovanja svojih pripadnika, te su, a posebno u Krajini, snimali i emitirali videospotove u kojima se ljudi podsjećaju da se trebaju izjasniti kao Bošnjaci.
Klima se mijenja ovih dana, pa jedan prominentni bošnjački profesor koji je čest gost na TV emisijama, inače porijeklom iz sandžačkog predjela bivše Jugoslavije, propagira ideju, a čije odijeke vidimo na društvenim mrežama, da se Bošnjaci zapravo trebaju zvati Bosanci. To je naravno pucanje Bošnjacima u nogu, posebno u ovom jeku zagovaranja “građanske države”, ma šta im to značilo, a zapravo znači oduzimanje prava Srbima i Hrvatima da se zovu Srbima i Hrvatima. No, jedino što takva aktivnost može polučiti jeste nestajanje Bošnjaka kao naroda. U Bosni i Hercegovini već postoji veliki broj onoga što bi drugi mogli nazvati Bošnjacima, a koji se ne osjećaju tako, niti se deklariraju tako, nego su već Bosanci i Hercegovci.
Mnogi ljudi kojima je ime “Bošnjak” omrzlo usljed drugih politika kojima se vode lideri političkih stranaka koji općenito zastupaju Bošnjake, i koji u bošnjačkom nacionalizmu vide nešto negativno, naprosto ne žele biti Bošnjaci pa se deklariraju kao Bosanci, kao Hercegovci ili iz totalnog bunta, kao Marsovci ili Jugosloveni.
U sarajevskoj općini Centar ima mnogo tih Bosanaca i Herecegovaca koji ne žele biti uopće deklarirani po nacionalnosti, nego se samo identificiraju po državnosti, dakle, oni su Bosanci i Hercegovci. Sada bošnjački nacionalisti žele svim Bošnjacima približiti vjerovanje kako je upravo “to” put kojim se treba ići za nekakvo očuvanje identiteta Bosne i Hercegovine. Prvo što upada u oko jeste status crnogorskih i srpskih/raških Bošnjaka – hoće li oni odjednom postati Bosanci i Hercegovci? Što će biti s Bošnjacima Zagreba i drugih gradova u Hrvatskoj?
Srećom, za sad je ta aktivnost u dobroj mjeri nezastupljena u TV mediju, pa se polako širi tek društvenim mrežama, pri čemu vidimo sljedbenike te unitarističke ideologije kako pišu statsue tipa: “Bosna – bosanski – Bosanci, kako logično” ili “Mi smo Bosanci jer ovo je Bosna, a nije Bošnja”, i “ne želimo tursko ime za Bosance”.
Naravno, nemamo potrebu ovdje da se itko zove turskim imenom, ali je cijeli politički liderski klan u Bošnjaka 1993. odredio da se Muslimani ne zovu Muslimani, nego upravo Bošnjaci, čime je onemogućio Hrvatima Bosne i Srbima Bosne da budu potencijalno “Bošnjaci katolici” i “Bošnjaci pravoslavni”.
Naravno da su zemljopisne odrednice “Bosanac” i “Hercegovac” i da je državljanstvo “Bosanac i Hercegovac”. No, nacionalni ili takozvani etnički identitet Bošnjacima treba ostati, kao što treba ostati i Srbima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini i svugdje u svijetu.
