Jednom su svi papiri bili uredni, ali nadležna osoba je bila u internom sukobu s drugom nadležnom osobom, kasnije ćemo saznati da se bavila nezakonitim aktivnostima baš tih dana i nije joj bilo na kraj pameti baviti se pravnim osnovom. Odbio je pomoći nekome, odbio je spasiti život. To je bio naš život. Nekoliko dana poslije toga, čitam u novinama da je za isti slučaj nađen pravni osnov, i da je taj osnov „humanitarni karakter“, a izjavitej je jasno aludirao na slučaj odbijanja naše molbe, koja je eto zapela na posljednjoj stepenici.
Jučer čujem da se nastavio davati taj pravni osnov, i drago mi je zbog toga, a ponosan sam što je baš naš slučaj pokrenuo mogućnost humanitarnog pravnog osnova. Drago mi je zbog budućnosti svih onih kojima bude potrebna šansa.
Moja jedna je postala vječna, izdržala je kriminal sa svih strana, i preživjela je zločinačko načelo suprotno spajdermenskom, da moć nosi odgovornost. Zato Spiderman živi u paralelnom svemiru, a ne u ovom našem, i on se bori protiv zlikovaca koji svoju moć koriste isključivo za sebe, a ne da pomognu drugima.
A opet, zato je ovaj naš život jedna velika glupost, i nema veze. Neka je. Idem gledati seriju. A što se tiče pitanja o ljubavi, znam odgovor na oba pitanja.