Čitam jutros, petak je 8.8.1015., na BBC-ju da je britanska ministarka čiji resor pored ostalog uključuje i brigu za priuštivim stanovanjem, dala ostavku u vladi – iz moralnih razloga.
Dvije stvari mi padaju na pamet; razlika između pritiska javnosti i moralnih razloga, i zablude i obmane da je tamo negdje isto kao i ovdje.
Kod nas je u BiH, da se sjećam ovako napamet, samo jednom davno jedna osoba, kći tadašnjeg premijera (možda je bio u dodatnom, tehničkom mandatu) dala ostavku na jedno od tri državna radna mjesta, nakon pritiska javnosti. Dakle, javnost je počela pričati o tome da kći premijera radi na tri radna mjesta, svako se finansira iz državnog proračuna, i nakon nekoliko dana, svojevrsnih prosvjeda i velikog pritiska te iste javnosti, kćerka je dala ostavku na jedno od ta tri zaposlenja. Naravno, u objavi je rekla da je to napravila iz moralnih razloga.
No, moralni razlozi su, iako i sami po sebi licemjerna stvar, jer da je do morala ne bi neka osoba nikad ni uradila to nešto što izađe u javnost, malo drugačiji od pritiska javnosti. Moralni razlozi su raniji čin od pritiska javnosti. Čim nemoralna radnja postane javna, odmah se daje otkaz iz moralnih razloga. Ako isprva odbijaš odstupiti od činjenja te nemoralne radnje, nego sačekaš još nekoliko datuma za svakodnevno bombardovanje kritikom iz javnosti, e onda je to – dakle – zbog pritiska koji ne prestaje. Da je kojim slučajem pritisak javnosti popustio nakon tri dana, očito je da ta osoba ne bi podnijela ostavku, nego bi nastavila obavljati svoju nemoralnu funkciju.
Ova britanska ministarka je iz dugogodišnje opozicije došla na vlast. Resor za beskućnike i priuštivo stanovanje važan je u svim državama svijeta, za razliku od resora, recimo, kulture. Šta je uradila? Povećala je stanarinu u svojoj kući u dobrom dijelu Londona. I to nakon što je prvo bila stavila kuću na prodaju. Prethodno je izbacila stanare, navodeći skoru prodaju, a onda je dala nekretninu u rentu. Iako njena vlada radi na zakonima koji bi ovo djelo učinilo ne samo nemoralno, nego protuzakonito, ona je to ipak uradila. Dakle, dok je još borba za taj zakon bila u procesu. Naravno, pravdala se, u ovom slučaju da prvobitno kuća nije naišla na zainteresirane kupce, pa je naknadno vratila u rentu. BBC navodi da je u pitanju nešto manje od 1000 000 funti. No ovaj zakon koji njena vlada uskoro sprovodi u djelo, spriječit će takvo postupanje prema stanarima. A drugarica ministrica morat će pod novim zakonom kuću ipak prodati, a ne vratiti je u rentu, sa 700 funti većom cijenom.
Ipak je podnijela ostavku rekavši da njen slučaj ometa rad vlade. Kod nas u BiH, to je naučna fantastika, da bi neki političar podnio ostavku nakon otkrivanja nemoralnih radnji. Nikome ne bi palo na pamet “ometanje vlade”. Kod nas vrijedi krilatica “ja, i?”. Ne kažem ja da tamo zaista nije isto, ali kažem da ipak nije isto. Ipak, ipak ipak, pokoji političar tu i tamo nakon što nemoralna radnja istupi u javnost, kao što je pala vlada u Austriji onog Kurtza, nakon raznih afera, ipak ipak kažu: “ok, idem biti milijarder na drugi način, ali neću više obnašati konkretno ovu javnu funkciju”. Kod nas to nije slučaj. Kod nas je ipak isto, ali na zapadu ipak nije. Kod nas čak ni pritisak javnosti ne luči rezultat, osim s nekim drugoligaškim igračima.
Zlatka M. 
Vikler