U biopolitici modernog društva riječi imaju značenje koje je potrebno govorniku, bez obzira na to što su te riječi predstavljale društvu prije tog datog momenta.
U prethodnim danima sam viđao, a danas mi je baš zapalo za oko, da se termin “ljevičari” i “ljevica” koristi za opisati neke osobe – svakako svoje protivnike – koje nemaju nikakvu društvenu vrijednost, ali baš nikakvu. Donedavno to je bila jedna politička opcija ili svjetonazor i ideja o uređenju društva. Ovih dana, evo baš danas, vidio sam nekoliko čavlova za zabijanje kovčega za ukop bivšeg značenja te riječi.
Riječ “ljevica” je demagozima u ustima kao uzrečica, a na listi je s drugim pogrdnim epitetima; prizvuk im je omalovažavajući i nepovezan je s bilo kakvim definicijama iz bilo kakvih rječnika.
Također i “krajnja desnica” ima drugo značenje, s tim što ljevičari ne nastoje mijenjati značenje te riječi u svrhu pukog izgovaranja nekih riječi, ali one struje koje su nasljedništvo tadašnje “desnice”, danas imaju isti način, a jedino možda druge mete. Makar neke od meta su promijenjene.
Cilj je svakako isti, konzervativno društvo u konzervativnoj trgovini, s ciljem feudalizacije imovine i pretvaranja ljudi u kmetove. Komunizam je imao svoje krinke za orobljavanje društva, kapitalizam ima svoje, vlast je vlast, kasta je kasta, tu smo gdje smo, i nećemo se nikada mijenjati.
Meni je uporno žao i pišem često o tome, što nismo svi gledali Zvjezdane staze i vjerovali da će svijet biti kozmopolitan, a ne da smo primjer sprdnje u svemiru, da smo planeta idiota koji više vole da nemam ni ja ni komšija, nego da obojica imamo.