Sretan nam rani Dan državnosti. Imamo državu, imamo zakone. Nećemo se sada zamarati time koliko ih ko poštuje i kvariti slavljeničku atmosferu. Opustimo se i skočimo jednom da pokažemo koliko volimo našu Bosnu. Ali prije nego skočimo dokazujući ljubav domovini, prisjetimo se onih na kojima svijet ostaje.
Znam, nije red spominjati budućnost na ovakve datume. Na ovakve datume moramo se prisjetiti prošlosti, žrtava, nahraniti se patriotizmom, inatom. No, udovoljite mi i dozvolite da se prisjetimo generacija koje dolaze. Evo ja bih počela od malog četverogodišnjeg dječaka na čijim malim plećima svijet ostaje. Ovom malom dječaku smo već sa četiri godine natovarili teret da živi bez majke koju su naše institucije ubile, preko okidača očevog pištolja. Dječak će odrasti možda kod nane i dede, zanimat će ga zašto mama nije tu. Zašto tete i čike iz pravosuđa nisu uradili dovoljno da je zaštite. Odgovore će mu možda ponuditi otac i objasniti zašto je bio prisiljen na taj korak, kada za par godina, uz dobro ponašanje, izađe iz zatvora. Možda će tata, inače divan momak, veoma privržen porodici, izaći i ranije iz zatvora ako zamoli sud da ga pusti jer je samohrani otac maloljetnog djeteta. Mislite da ne može? Zaguglajte i uvjerite se sami. Naravno da može, sve može u jedinstvenoj našoj. Ali ne dajte da vas ova sumorna priča smete na putu jačanja patriotskog zanosa. Skočimo jednom i pokažimo koliko volimo našu zemlju.
Ali, prije nego se odamo radosti bacanja u visine, hajde da upoznamo još dvojicu dječaka na kojima budućnost naše zemlje ostaje. Ne morate pripremati prste za guglanje jer je priča o busovačkom žigolu veoma aktuelna i dostupna na svim društvenim mrežama. Ova dvojica dječaka također imaju široka pleća za ponijeti cijelo brdo smeća koje im naše društvo ima za natovariti. Naime, naše nade djetinjstvo provode u kući s majkom, ocem i očevom ljubavnicom, ženom koju je muka natjerala da izbjegne iz Ukrajine i koja je “sreću” našla tako što se u Njemačkoj udala za već oženjenog Bosanca, a koji ju je doveo svojoj kući za ispunjavanje mokrog sna iz tinejdžerskih dana. I tako, dok tata snima nove postove za tik tok s mamom s modricama ispod očiju, dječaci se u istu kuću vraćaju iz škole, pišu zadaću i spoznaju svijet koji gradimo za njih. Ovako kako smo im sad postavili put za odrastanje, morat će biti genijalci da se samo nose sa stečenim traumama. No, ne dajte se rastužiti, dvojica ih je, podijelit će teret. Hajde da se oraspoložimo jednim velikim skokom i pokažemo djeci kako se Bosna voli.
Ali, prije nego napregnemo mišiće i bacimo se u skakački sevdah, dozvolite mi još jedan primjer kako se zemlja ostavlja generacijama koje dolaze, pogotovo djevojčicama, pokazujući im kako niko ne sme da ih bije, osim njihovih muževa, naravno. Taj dio smo već apsolvirali. Šta se desi u kući ostaje u kući i nema tu šta da se miješa policija, sud, socijalna služba niti bilo ko. Djevojčice trebaju znati da će kroz odrastanje vjerojatno sresti nekoliko feministica, inače okorjelih udavača ili lezbijki koje mrze muškarce i ne znaju šta je brak, a koje propovijedaju da se žene trebaju obrazvati i biti samostalne. Ali treba ih upozoriti da se ne daju zavarati, jer su to gluposti. Ženama ustvari samo treba muška zaštita. Tako, imamo vjerskog influensera koji je ženu koju je bivši muž pretučenu izbacio iz kuće spasio tako što ju je oženio kao svoju drugu suprugu. Prema influenserovim riječima, žena nije imala kuda jer ju je bivši muž zlostavljač ostavio bez ičega, uključujući i pasoš. Njihovih petero djece je također kod njega. A ovaj, njen novi muž nije imao bolju ideju da je zaštiti, nego ju je, uz blagoslov prve žene, oženio. Dok sam suzdržavala nagon za povraćanje od cijele situacije, pokušala sam doći na ideju kako joj je novi muž mogao na bolji, barem legalniji način pomoći. I znate šta? Nisam imala bolju ideju. Bolja ideja, niti bilo kakva ideja za zaštitu žena u BiH od zlostavljača, nažalost ne postoji. Da ide u sigurnu kuću? Na koliko? Gdje će kada se vrati i ko će tada manijaka koji ju je pretučenu izbacio iz kuće spriječiti da je ubije? Pretužna istina je da su žene u BiH dovedene u situaciju da moraju imati “zaštitnike” koji će ih ili udarati i uzimati im pasoše, ili “zaštiti” od svega tako što će ih prihvatiti u ilegalnu bračnu zajednicu gdje neće imati nikakva prava koja podrazumijeva bračna zajednica i gdje će doslovno ovisiti o dobroj volji njihovog “zaštitnika”.
Zar nije ovaj primjer uređivanja društva vrijedan jednog velikog aplauza za sve nas? Skočimo napokon za našu Bosnu, al molim vas neka to bude skok u neku provaliju. Možda bi to bio najveći čin ljubavi prema BiH i budućim generacijama.
