Preplavljuju me, kao i svakoga, razni osjećaji tijekom dana. Sjećam se, pa mi bude lijepo, a onda mi bude jako loše kad se razbudim iz sjećanja. Danas sam primijetio da bih mogao opisati ovaj osjećaj kao da sam preko lica sasječen veoma oštrim mačem, sabljom ili laserom, svjetlosnom sabljom. Kao kad je Obi Wan presjekao Darth Maula, eto tako mi se čini da se dogodilo mojoj glavi. Da me je neki od milosrdnih bogova sasijekao ukoso po licu. Ako je to kakav signal iz svijeta duhova, javite mi.
Onda se osjećam još kao lebdim u mjestu, a koračao bih naprijed. Dok sam šetao Čengić Vilom, s ono pola kontroliranih misli znao sam sebi reći da je hladnije nego prije nekoliko dana, dok su velike vrućine održavale visoku temperaturu i noću. Već danas, rujan je skoro do pola, kad nje njezin rođendan, i osvježio je zrak, a rano dođe i mrak, i taman mislim kako je ugodno, i eto… netko me tako sasječe preko lica ođtrom sabljom. Onda valjda koračam, mada ne bih se zakleo pred sudijom da nisam lebdio, u svakom slučaju, nađem se na nekom drugom mjestu nego što sam bio u prethodnoj misli. I dok nastojim vratiti želju u novi život, ovaj jedini, koji je velika glupost, napomene mi da nema novi život. Za razliku od duhova i viših sila, koji ima na pretek, a nikad ih na dotek, život je samo jedna velika glupost. A ja sam pola živog čovjeka. To mi je sreća u nesreći, što ne živim, ono što bi se reklo „punim plućima”. Još su tu dvojica kojima, eto uvjeravam se, trebam. Koji mi govore da me vole. Igramo šaha. Jedan s drugi igraju. Objašnjavamo stvari jedni drugima.
Onda eto znam, ima neka svrha u tome da se i sutra probudim, i da imam nekakve snage. Moram platiti struju, moram platiti odjeću i druge potrepštine. Neće se samo. Moram naplatiti što uradim. Moram uraditi. Moram spavati. Neka ruka pravde, milosti i mudrosti presijekla me je kao Obi Wan Darth Maula. A ono što me ne ubije, ojača me. Ja odavno molim više sile da me ne ojačavaju, želim biti najveći mlakonja na svijetu, najneojačanija spodoba, ali sa svojom djecom. A ono me uporno ojačava. Najgore je što vidim da nisam nešto jak, mogao bih biti jači, pa se uporno bojim. Taj strah još nije presječen.
