Mrvica i ja sinoć smo gledali nebo. Mjesec još nije bio pun nije bio pun. Bio je na sedam osmina. Kao negativ mladog mjeseca. Još smo pogledom tražili najbližu vidljivu zvijezdu sa sjeverne hemisfere. To je inače Sirius, najbliža zvijezda koja se vidi golim okom. Ima jedna još bliža, ali se vidi samo s teleskopom, jer je crveni patuljak. Proxima centauri se vidi samo s južne hemisferi, pa, iako je ona najbliži skup zvijezda, nama sa sjeverne poplulopte nije uopće vidljiva, ni s teleskopom.
Nebo je sinoć bilo vedro pa su se zvijezde mogle vidjeti,što se tiče oblaka, ali svjetlosno zagađenje u našem naselju spriječilo nas je da vidimo još više zvijezda. Samo one najjače uspiju svoj sjaj progurati svjetlosnim putem među klasjem zraka ulične rasvjete, reklama ljudskih proizvoda i usluga, i dnevnih boravaka na okolnim brdima.
Volio bih putovati svemirom, makar brzinom Mrvice, ali ne mogu maknuti, čak ni pogledom, kako treba.
