Dvije stvari: koliko je ljudi od punoljetnih stanovnika zapravo glasovalo, i kako se bošnjački glasački blok odredio za nacionalizam, ali pomalo i za nominalno pro-lijevo.
Malo sam bacio stvari na papir i zbrajao bošnjačke glasove za pro-nacionalističko-fašističke stranke i one nominalno pro-kvazi-socijaldemokratskoliberalne ali narativno -k lijevo – ideologije
Evo brojeva:
238863+66296+48227=353.386 kad se zbroje glasovi SDA, DF, SBIH koje čine jedan kao koalicijski blok.
Kad dodamo i ideološki konzervativan i pro-teokratski NIP 52312 (i ove prve tri su isto konzervativne ideološki i pro-teokratske bošnjačke nacionalističke unitarističke stranke),
te kad dodamo druge nacionalističke profašističke konzervativne i pro-teokratske stranke kao što su SBB Ssarajevo, Fuad Zenica, Crvene linije Sarajevo (bivši SDA i bivši NiP), NES (ne znam tko su oni ni odakle su sve, ali znam da su općenito bivši SDA, kao i Ramo isak i njegova partija u Zenici) imamo ove brojeve:
18870+2569+31918=53.357
S druge strane političkog narativa (ne nužno i stvarnih djelovanja) nalaze se po nekom općeprihvaćenom ideološkom smislu: SDP i NS 117999+30521=148.520. Iako je Naša Stranka razočarala ponajviše svoje birače indolentnošću, neradom i umišljenošću, pa je postala realno minorna i koja je izgubila pola svojih birača, i dalje ima 30-ak tisuća glasača na razini FBiH što je svakako više od ovih Nesova i Linija i SBBova i slično.
Kad se zbroje glasovi za stranke, glasači za bošnjačke nacionalističke i unitarističke politike, zbrojeno iz pozicije i opozicije, a koji vole nacionalizam i vjeronauk, čine oko 490.000 glasača
Ne znam kako bih nazvao politike SDP-a i NS-a, recimo to da nisu ljubitelji vjeronauka a općenito ideološki teže k nekom otvorenom modelu društva nasuprot konzervativnom, uvjetno kazano „pro-ljevičarske” (iako je i tu pola ljudi za bošnjačke politike, ali nešto se predomišljaju oko vjere), na izborima ih ima oko 150.000.
Bolji način brojanja bošnjačkih pro-fašističkih unitarističkih konzervativnih i pro-teokratskih glasača naći ćemo u drugom šeširu. Broj od 640.000 bošnjačkih glasača potvrđuje se i glasovima za članove predsjedništva.
Broj bošnjačkih glasova za predsjedništvo, dakle zbrojeno za kandidate Bošnjake + kandidat koji se natječe u ime Bošnjaka, a bio je “ostali”, tužio BiH zato što se ne može kandidirati, pa se imenovao u hrvata, Slaven (glasači su Bošnjaci nacionalisti i konzervativci, ali sigurno i dio ovih „pro-ljevičarskih”) + nevažeći „neispravno popunjeni”. Zašto znamo da su ti neispravno popunjeni za predsjedništvo bošnjački? Pa to su oni penzionerski i nepismenjački koji su glasovali za Slavena + Bakira ili Slavena + Denisa. To sam 100 % siguran da su razlozi ovih 9000 glasova neispravno popunjenih (ne praznih). Glasači Hrvati teško da su željeli glasovati za dva kandidata. Prazni mogu biti bilo koji, možda i ponajprije hrvati koji naprosto nemaju za koga glasovati. Ili i Bošnjaci koji nemaju za koga, a ostalo im je neke volje i došli su u tu neradnu nedjelju pa glasovali, eto tek tako. Ili zaboravili popuniti, ili nisu dobro popunili kružiće, pa skener nije ništa prepoznao.
A sad ovo drugo. Inače, ovaj postotak izlaznosti kod Bošnjaka koji je navodno 40 % odnosi se na 640.000 od od ukupnog broja Bošnjaka (1.7 milijuna) iz 2013.
Ako uzmemo realnu i optimističnu procjenu da u Bosni i Hercegovini danas živi 1,3 milijuna Bošnjaka, matematika iza izbornih rezultata izgleda potpuno drugačije i mnogo logičnije.
Ukupno punoljetnih osoba, dakle glasača, od 1,3 milijuna stanovnika, kada oduzmemo djecu i maloljetnike (koji čine oko 17% populacije), dobijamo da u zemlji živi oko 1,08 milijuna punoljetnih Bošnjaka s pravom glasa.
Ako je za bošnjačke kandidate i Slavena glasalo oko 640.000 ljudi, to znači da je stvarna izlaznost unutar te populacije na terenu iznosila oko 58%.
To je izuzetno visok i realan procenat za europske standarde, što potvrđuje da je glasačko tijelo u BiH zapravo vrlo aktivno, ali da su zvanične statistike o „42% izlaznosti” iskrivljene jer računaju stotine tisuća ljudi koji su odavno odselili i žive van države.
Defacto zatvorene liste
A sad i treće, defacto zatvorene liste. Endejure i endefranko… liste su samo nominalno otvorene, ali birači mogu zaokružiti tri kandidata. Đavlu ne budi malo, svaki preferencijalni glas se računa samo ako ih kandidat ima ukupno 20% na unutarstranačkoj listi, a to naprost nije ostvarivo, osim za nositelje listi i za možda prvih 3-4 kandidata. Teoretski jest, ali de facto nije. Dalje, ako za jednog kandidata to i jest ostvarivo, odmah nema mjesta za drugog i trećeg. U normalnim zemljama to je ipak 5, 7, ili eto makar 10 % na unutarstranačkoj listi. Hipotetski imamo slučaj da neki musliman iz SDS-a stoji na 5. poziciji na listi, a pošto je musliman, bošnjak dobio je od glasača 300 glasova, nositelj liste je dobio 4000, drugi najbolji kandidat je bio pozicioniran na 29. mjestu, a osvojio je 2.500 glasova i 12 %, ali trebalo je 20 % da se tih 2500 glasova pretoči u mandat i tako se neće popeti na ljestvici, nego će ostati 29. i u skupštinske klupe idu kandidati po rednom broju na listi, dakle, taj musliman iz SDS-a koji je bio na listi peti, ide u dom naroda ispred SDS-a kao Bošnjak. Zato je stranka i stavila popularnog kandidata na 29. mjesto, da ne bi kojim slučajem preskočio, a Bošnjaka za ručice u domu naroda na peto mjesto, pa je svaki od ovih 2500 glasova 29. kandidata otišlo Bošnjaku. I tako su svi iz rodnog kraja 29. kandidata dali glasove zapravo Bošnjaku da stranka ima svog čovjeka u domu naroda.
Ljudi mislili “glasamo za našeg pulena” iako je na 29. mjestu, a pulen svjesno pristao biti na 29. mjestu, skupljao glasove za sebe, znajući da je teoretski nemoguće da ih skupi za 20 %, a da bi osoba s boljim rednim brojem i nimalo glasova išla u skupštinske klupe. Sunce ti žarko, 300 glasova.