Antivakcinaštvo je poznata stvar. Procent roditelja koji se odluče nevakcinisati djecu sve je veći u našoj zemlji i u našoj regiji. Zajedničke su zablude i mitovi o štetnosti vakcina.
- Zabluda: “Vakcines uzrokuju autizam”
- Ispravak: Ova tvrdnja nije utemeljena na znanstvenim dokazima. Brojna istraživanja, uključujući ona provedena od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Američke akademije za pedijatriju, nisu pronašla povezanost između cijepljenja i autizma. Izvor: WHO – Vaccines and autism
- Zabluda: “Prirodni imunitet je bolji od imuniteta stečenog cijepljenjem”
- Ispravak: Cijepljenje aktivira imunološki sustav na način koji je sličan prirodnoj infekciji, ali bez izloženosti potencijalnim ozbiljnim komplikacijama bolesti. Cijepljenje je siguran i učinkovit način stvaranja imuniteta. Izvor: CDC – Vaccine Safety
- Zabluda: “Cjepiva sadrže štetne sastojke”
- Ispravak: Sastojci u cjepivima su pažljivo odabrani i prolaze stroge sigurnosne procjene. Neki od sastojaka uključuju tragove kemikalija, ali u količinama koje su znatno niže od onih koje se smatraju opasnima za zdravlje. Izvor: FDA – Vaccine Ingredients
- Zabluda: “Cijepljenje ugrožava imunološki sustav”
- Ispravak: Cijepljenje jača imunološki sustav, potičući stvaranje specifičnih antitijela koja štite od određenih bolesti. Cjepiva su pažljivo dizajnirana kako bi pružila imunološki odgovor bez uzrokovana ozbiljna oboljenja. Izvor: WHO – Vaccine-preventable diseases
- Zabluda: “Zaraze koje vakcine sprječavaju nisu opasne“
- Ispravak: Bolesti poput morbila (ospica) mogu uzrokovati ozbiljne komplikacije, uključujući upalu pluća, encefalitis i smrtonosni ishod. Cijepljenje pruža učinkovitu zaštitu od tih opasnih bolesti. Izvor: CDC – Measles Complications
- Zabluda: “Od cjepiva se može zaraziti bolešću protiv koje se cijepi”
- Ispravak: Cjepiva ne uzrokuju bolesti koje su namijenjena spriječiti. Većina cjepiva sadrži oslabljene ili ubijene oblike patogena koji ne mogu uzrokovati bolest u zdravom organizmu. Izvor: WHO – Vaccine Safety Myths and Realities
Važno je informirati se iz pouzdanih izvora i konzultirajte zdravstvene stručnjake za dobijanje relevantnih informacija o cijepljenju i njegovoj važnosti za zaštitu osobnog i javnog zdravlja.
Evo dva primjera pouzdanih izvora koji govore o sprječavanju zarazne bolesti: Prevencija zaraznih bolesti 1 i Prevencija zaraznih bolesti 2.
Je li WHO pouzdan izvor?
Jeste! Važno je napomenuti da, iako WHO ima svoje izazove i ograničenja, njezine aktivnosti uglavnom odražavaju dobronamjerne napore za poboljšanje globalnog zdravlja i dobrobiti čovječanstva.
WHO je neovisna agencija koja radi u interesu globalnog zdravlja, a ne u korist pojedinih država. Njezina nepristranost omogućuje donošenje objektivnih odluka i preporuka koje se temelje na znanstvenim činjenicama.
WHO potiče suradnju između zemalja, zdravstvenih stručnjaka i organizacija kako bi se zajednički suočili s globalnim izazovima zdravstva. Organizacija radi na dijalogu, dijeljenju informacija i koordinaciji napora kako bi se brže reagiralo na prijetnje javnom zdravlju.
Kolektivni imunitet
Kolektivni imunitet nije samo stvar ličnog odabira, nego učestvovanja u društvenom životu. On predstavlja zaštitu zajednice od širenja zarazne bolesti. Ovaj koncept temelji se na ideji da ako dovoljan broj ljudi u populaciji razvije imunitet na određenu bolest, ili je cijepljeno protiv nje, širenje te bolesti unutar zajednice će se usporiti ili zaustaviti. To pridonosi zaštiti onih koji nisu u mogućnosti ili nisu cijepljeni te stoga nemaju izravnu zaštitu.
Kako bi se postigao kolektivni imunitet, određeni postotak populacije mora razviti prirodni imunitet nakon preboljenja bolesti ili putem cijepljenja. Važno je napomenuti da taj postotak ovisi o zaraznosti određene bolesti. Primjerice, vrlo zarazne bolesti poput ospica zahtijevaju viši postotak imunizirane populacije kako bi se postigao kolektivni imunitet.
Kolektivni imunitet štiti ne samo pojedinca koji je razvio imunitet nego i one koji nisu, uključujući osobe koje ne mogu biti cijepljene iz zdravstvenih razloga. Ova strategija igra ključnu ulogu u suzbijanju epidemija i sprječavanju širenja zaraznih bolesti u zajednicama.
