Luda kuća, tko zna koja po kronološkom redu od kako je zvijezda. Ni prva ni posljednja luda kuća, ni jedina, ni posebna. S tim što je ova bolja od onih srušenih u ratovima ljudi ili božanskim kaznama, bolja od onih ludih kuća ispod čijih su ruševina umiruća i mrtva djeca i iskasapljena tijela, počev od raznih bliskih istoka još od kad je biblijska krv potekla, ili prije božijeg vremena u dolinama Eufrata i Tigrisa, preko današnjih južnoameričkih gradova srušenih zemljotresima, preko iranskih škola 21. stoljeća, i prošlih gradova i ljudi, bića i pojava, zatrpanih prašinom zemlje i vremena, zaboravljenih i pomiješanih s mitovima, zapisanih ili nezapisanih. Ovu bih svoju zapisao.
Dvije su tegobe prave, jedna teža od druge. Ona teža od smrti jednog djeteta je smrt više djece. A ta gorka čorba, taj gulaš ništavnosti i beznadešnosti, dakle smrti djece, pravi se u istoj kuhinji na vrhu Olimpa gdje nadnaravni stvoritelji bacaju kockice i kartaju, igraju pokera u skidanje, i izvlače bingo. Pa kad netko od njih dobije premiju, skoči sa stola i dok uzvikuje “bingo!” sruši stol i s njega sve papiriće, žetončiće, listiće, karte i kockice, a one onda popadaju na zemlju, pa stresu nas ljude. Neki božanski žetončić upadne u ocean, pa cunamijem preplavi teritorij gdje žive ljudi, titanska karta padne na lice, pa zatitra mozgove zlikovcima da se ohole i usmrćuju druge ljude. Ili nasumično odabranim starcima ubaci začarani napitak u moždane vijuge, pa počnu zaboravljati iz koje su sobe izašli, kamo su krenuli i zašto.
Zlatka i ja zatekli smo se ispod kockarskog stola na kojem kartaju Dionis, Loki i Veles. Sve sami bogovi vina, vjere i zajebancije, podzemlja, prevare, trikova, magije, i rokenrola. Ponapijali su sve oko nas, a iz svojih dijapaozona moći nisu napojili voćnjake ni vegetaciju, plodnost ni stoku, niti su donio svečanost, nego su se odlučili za ludilo, mađioničarske trikove, i napravili su nam kazalište u kući.
Neki bi rekli da je kosa smrti što se razmahala oko nas i zahvatila i raspolovila nam srce zapravo nekakva ljubav, simbol iskušenja i ljubavi nekog nadnaravnog stvoritelja i ironičnog ljubitelja ljudi i omogućitelja sreće, ali kao prvo to nije kosa koja prereže u jednom kratkom zamahu, pa ti odvoji dušu od tijela da što kraće traje, kao što rade milosrdni dželati s giljotinom. To je zapravo jedan tupi malj koji udara u stomak i prsa, a srce se ne raspadne na komadiće, nego se zgnječi. Poslao na nas valjak da nas poravna, ali skinuo čelični cilindar i ugradio traktorsku frezu. Taj glavni filantrop s nebesa ponio tarot karte u igri pokera, baca kocke da igra šah, stavio je svoje crne pijune na osma polja, a topove, konje, lovce i krunu isturio naprijed. Ukratko, operater svemira je glavni lik iz priča iz tisuću nijedne noći.
Vikler