Postoji lošiji grad od Sarajeva. To je ovih dana Mostar. Gori smeće, srećom ne ono na gradskim ulicama, nego na deponiji, 10 kilometara od Starog mosta. Deponija. Najmanji je problem što smrdi. Drugih, većih, ni nema. Ne treba. Važno je održati nepostojanje trećeg entiteta. To je bošnjačkom Mostaru najbitnije. Hrvatskom Mostaru bitno je što je deponija u bošnjačkom dijelu grada, a srećom dim i otrovi ne šire se preko entiteskih, izbornojediničnih i drugih ratnih i administrativnih crta.
Sarajevo vrvi manjkom zelenih površina, što se posebice očituje tamo gdje novograditelji bjesomučno uništavaju mogućnost ideje šireg prostora i komocije. Jesu li novograditelji krivi što je cesta tik uz njihovu zgradu? Naravno da nisu. Cesta mora biti uska, da može zgrada stati. Trotoarčići, pločničići i pješački prostorčići postoje, i to je zapravo uspjeh. Moglo je sve to ne postojati, kao što ponegdje i ne postoji. A vrijeme postoji, i prolazi. Vrijeme ne čeka, ali mi čekamo. Čekamo sjednice, sastanke, sutrašnjice i još nešto. U međuvremenu bahatnički parkirači na pješačke prelaze, rampe i pored znakova da je zabranjeno zaustavljanje i parkiranje bato se parkiraju na pješačke prelaze, rampe i pored znakova da je zabranjeno zaustavljanje i parkiranje. Ima jedna ulica, koju ja vidim s prozora, gdje je zabranjeno zaustavljanje i parkiranje, gdje se parkiraju i zaustavljaju pušači nargila barova u modernim nargila barovima, i gdje policija može svaki dan zaraditi čak najmanje 100 maraka (slovima sto maraka) ako napiše kazne tim pogrešnim parkiračima, a može i preko 100 ako dođe i popodne. Ako policija i županijski budžet ima sreće, pa ovi parkirači ne plate u roku od 8 dana, zarada poraste automatski na 200 maraka (slovima dvjesta maraka), ili više ako dođu popodne.
Još jedna temica o stanovničićima ovoga gradanca su govanca od cukanaca. Zanima me pitanje, ali ne i odgovor, gdje to urbano seljače planira sutra dovesti cukanča da kakanča ako sam sebi zauzme govancima onaj kvadratanac prostora gdje cukanac ima volju i snagu obaviti “the job”. Nema upitnika, jer ne tražim odgovor na ovo pitanje. Skoro na svakom koraku ako nije govance, a onda jeste vlažna maramica, čep otrgnut od EU, a ako nije otrgnut čep, onda je tu razgažena flaša od plastike – sve s prikačenim čepom od EU. Dobri ljudi ovoga grada hranu ne bacaju u smeće, nego na ulicu da pojedu cuke i druge životinje. Posebno su dobri ostaci piletine, to je poznato, da cukanci vole koskice od kokica. Hvala dobrim ljudima što nam hrane cukance.
I da se vratim na temu, ima gorih BiH gradova od glavnog grada BiH, kao što je moj Mostar, i kao što su svi drugi gradovi u BiH, osim nekih. No, da postoji ovolika količina glasača za SDA kao što ima u Tramvajevu, odnosno Tibrajevu, to ne samo da nije nevjerojatno, nego je apsolutno jedino i moguće.
Zato ja i ne živim u njemu, a pošto imam mnogo rodbine i prijatelja u njemu, žao mi što je tako. Volio bih da je BiH jednako dobra kao i drugi dobri gradovi, a ne da je jednako loša kao drugi loši gradovi.