Neko ipak mora ostati u životu.
Bi nas mnogo u ovoj pustari, i svakome
na čelu, vidno već, kužna je biljka listala.
Izmišljasmo: uhode nas, izmišljasmo:
našim grlima prinose noževe.
I već smjerasmo ubojstva.
Sad kunemo, upirući račvastim prstima
u dvorove, u natrula visja, u nebeske arabeske
a ne događa se ništa. Samo:
negdje, pobjegao iz naših srca,
umjesto nas, neko, dalek, pjeva.
Abdulah Sidran 4. oktobar 1944. – 23. mart 2024.
Leave a Reply