Vidio sam krajičkom oka u vijestima da su se razni ljudi žalili na razglas za nastup benda za doček Nove godine u Sarajevu. Gledao sam taj doček na TV, jer je prenosila TVSA, naša tradicionalna stanica kad su u pitanju TV programi. Poslije, naravno HBO i film iznenađenja, koji je ovaj put bio Black Adam, što mi je bilo drago gledati.
Na TV je taj zvuk zapravo bio veoma dobar, a pretpostavio sam odmah da će morati malo smanjiti zbog ljudi koji žive u okolnim kućama i zgradama, ipak je u sred ulice, a nije na nekom trgu koji bi bio makar za zamišljeni prostor distanciran od spavaćih soba.
Uglavnom, nema mnogo kako sam vidio neku vijest na portalu index.hr i shvatio sam da je napisana novinarski. Ima još tih vijesti na tom indexu, komentara i članaka, duljih od 300 riječi, a sve lijepo i pismeno sređeno, dakle, može se pročitati i saznati šta je pisac htio reći i šta je zapravo na kraju i rekao. Uz to, imaju i potpisane članke, pa se vidi i koje šta napisao.
Od tada, eto nekih 5-6 dana, čitam taj Index. Vidio sam i neke komentare na tim vijestima, ono ispod članaka što se dozvoljava masama pisati, i jasno je da nije ni taj Index imun na čitatelje koji su voljni psovati, prijetiti i ispoljavati stavove zastarjelih vjerovanja da su neki ljudi bolji od drugih samo zbog mjesta rođenja. Ti su mi općenito najmrži, a manje su mi mrski, dakle, na drugom su mjestu, oni koji smatraju da je religija, to jest vjera, nešto bitno i vrijedno referiranja. Također, vjera i religija nisu nužno isto, ali vjera proističe iz religije, a ne obratno (jer je religija laž u startu, da je kojim slučajem prvo nastala vjera, ta religija ne bi imala laž u osnovama postulata – duga priča, druga tema).
Uglavnom, vidio sam da se mahom “tviteraši” i ljudi žale na razglas i ozvučenje, kratkotrajnost glavnog nastupa, a pokoji komentator poredi nastup Kolektiva s prethodnim nastupima Dine Merlina od 4 sata i Severine koja je u štiklama skakala 2.5 sata. Dojma sam da bi se ljudi žalili i da je predugo i da je prekratko. Meni je općenito onaj ambijent kod vječne vatre loš, jer je usko i cesta je (doduše zatvorena, ali mi onda žao prometa koji se ionako guši u Sarajevu sam od sebe).
Dakle, na šta ćemo se žaliti ovaj put, hajmo na kratkoći nastupa i slab razglas.
Ne bih mnogo komentirao sam antifašizam koji se protezao koncertom, to jest jednom pjesmom i samom objavom da se tako ulazi u novu godinu, prvenstveno što taj apstraktni pojam unosi nervozu u moju “darvozu”, ponajprije što nema fašizma da bi ga se “antiviralo”, ali i zbog toga što hrpa slušatelja novogodišnjeg programa nije tu došla zbog – makar i tog apstraktnog – antifašizma, nego alkohola, slavlja, skakanja i pjesme koja glasi “motaj, motaj, motaj smotaj” (pa se to ponovi jedno sto puta).
Brane je iskoristio priliku pokazati da je jako inteligentna osoba. Osim vođenja onog kolektiva naizglednih predstavnika pijace “Debilana”, osim bubnjara, pozvao je okupljene da uzvikuju “Zabrđe, zabrđe!”, i objasnio zašto je to uradio. Rekao je da zna kako su ovi što ne žive u centru “seljaci, papci, vozari” i da samim tim nisu vrijedni kao ovi centristi, ali je onda s pozicije moći, popularnosti i omiljenosti u ime svih nevoljno rođenih i odraslih ljudi u predgrađima centar Sarajeva klicao “Zabrđe!”. Inače, prethodno je pitao “ima li iko s Čaršije, Grbavice, Alipašinog, Malte” pa se našalio kako nema puno ljudi s Malte.
Eto tako je Dubioza uvela Sarajevo u još jednu antifašističku godinu uz pokliče prema Zabrđu.
A umalo da zaboravim, jer je BiH zaboravila, kako je to nekad moglo biti, kad su na binu pozvali onog Azijca da odsvira svoju omiljenu našu pjesmu. Ne znam tu pjesmu, ali se sjećam da sam ga vidio prvi put u Rijeci i znam da ima onaj natpis kod torbe za ubacivanje love “for beer, for bedroom”.
Živio, čovječe, kojeg su pozvali na binu, jer je moglo biti cool, i Sarajevo i BiH.
