Po društvenim mrežama se dijele poveznice s vijestima o ruskim gubitcima u ljudstvu, pri čemu u isto vrijeme pristižu vijesti o ruskim osvajanjima gradova i regija po Ukrajini. Danas ima mnogo medijskih kuća kojima je izdavaštvo dostupno putem mreže, kao što je i ovaj Vikler, uostalom, mnogi su neovisni ili ovise o ljudima koji ne mare za novinarsku profesiju.
Pisanje komentara je moguće i dozvoljeno novinarima, ali to mora biti u rubrici komentari. Kolumne, mišljenja, stavovi, to je jedno, a informiranje o stanju kakvo novinar vidi, to je drugo. Ovdje i komentari, nažalost, imaju elemente navođenja na mišljenje, a ne samo komentiranje viđenoga.
Naše čitateljstvo je u svemu slabo obrazovano, pa i u čitanju. Još manje je sposobno čitati vijesti i prepoznavati navođenja, razlikovati izvor vijesti kao očevidaca ili mišljenjodavaca.
Imamo fenomen novinskih agencija koje rade kao portali za vijesti i mišljenja. Meni je najupečatljivija “patria”, novinska agencija koja je zapravo obična novina (u digitalnom izdanju). Ne daju nikakve agencijske vijesti, nego samo komentare i viđenja, odnosno navođenja.
Navesti šta je njihov izvor rekao, ne preskočiti mjesto i vrijeme, te razlog zašto je to rekao (dakle, kontekst), zadatak je koji njih i njihove poslodavce ne interesira.
Tako imamo frustrirane pismene čitatelje, koji se opet nažalost, previše spuštaju na razinu ovih nepismenih čitatelja pa komentiraju takve članke “vijesti” i “komentara” kao da se radi o nekom bitnom sadržaju. Istina jeste da većina čitatelja to primi zdravo za gotovo, ali je srećom istina da ista ta većina izlazi na izbore i podobna je masa za tupljenje mozga, koji srećom ne upotrebljavaju ni za šta drugo.
