Ne pratim pisane vijesti koliko to mogu izbjeći.

Ne pratim pisane vijesti koliko to mogu izbjeći. Nekad mi netko pošalje poveznicu pa vidim naslov, ili netko komentira na Facebook društevnoj platformi neku temu, pa shvatim što je u pitanju, ali načelno pratim vijesti iz košarke, pomalo iz lokalnih medija u Rijeci, a manje iz lokalnih u Sarajevu, jer naprosto je preloše.

Screenshot: neke novine

Portali vrve reklamama, preplavljeni su slikama noktiju (valjda su me tako prokužili inženjeri s google platforme), čireva, gnoja i nekakvih gnjusoba, pa reklamiraju mi proizvode da ih se riješim. Uglavnom, otvorim štošta, a ne pročitam baš toliko štočega. Više sam ljubitelj praćenja vijesti na TV, ne na internetu, nego baš na TV, u uredničkim i uređenim emisijama. Tu mogu vidjeti događanja i s predrasudom o uredničkoj politici prihvatiti vijesti, odnosno uzeti k srcu s predumišljajem, a ne na po instinktu.

Na TV se često ne isplati imati loše voditelje, barem za ozbiljne programe (ne računam programe koji su nebitni za mene i koji ciljaju drukčiju publiku od mene), pa se može izvući mnogo više od sugovornika. Uostalom, odgovori koje daju u emitovanjima uživo bolji su, iskreniji, vidimo njihove gestikulacije, tikove, skrivanje pogleda i općenito govor tijela. Za razliku od prenošenja polovičnih citata u pisanim medijima u kojima se indikativno navode samo dijelovi rečenoga, razgovori uživo nude mnogo više konteksta.

Eto, na taj način se prate vijesti. Nemojte se oslanjati samo na čitanje vijesti, i nemojte pratiti samo neovisne jutjubere koji rade posao iz hobija, a koji imaju iskustva u novinarstvu koliko i u snimateljstvu i produkciji.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *