Svake godine negdje oko sredine decembra Djed Mraz se unervozi jer uskoro iz topline doma mora poći na ludo putovanje sa svojim sobovima i posjetiti svako dijete, podijeliti paketiće i slikati se do besvjesti. Nervoza počne i prije, kada počnu planovi i pripreme za put. Patuljci se već nekoliko godina žale kako se njihova, nekada vesela, tvornica slatkiša i igračaka pretvorila u dodatni pogon Apple-a. Prije nekoliko dana mu je jedan od patuljaka predlagao da, po uzoru na američke firme u Kini, postave mrežu ispod prozora firme kako bi smanjili broj samoubistava patuljaka. Vidno depresivni patuljci bi danima bez prestanka stajali na proizvodnim trakama i sklapali IPhone za dječicu koja ne znaju ni pisati, ali znaju da žele IPhone. Pjesmu na Sjevernom polu je odavno zamijenila tišina. Zvončići se više ne čuju, a pahulje su izgubile čar. Vidno nervozan, jedan od patuljka je govorio Djedici: “Nema čari u Božiću i Novoj godini, ideja Djeda Mraza je prevaziđena i više niko u njega ne vjeruje”
Patuljkove riječi su duboko pogodile Djedicu. Sjećao se lijepih vremena kada je bio djeci izvor radosti, nade i želje za lijepim ponašanjem. Bilo je to vrijeme kada su djecu usrećivale velike čokolade, plišani medvjedići i autići. “Sada više nije tako, sve je izgubilo smisao, možda je vrijeme da odmorim ove godine pa ću iduće opet na daleki put”, s tugom je sebi Djed Mraz uljepšavao poraz. Odlučio je odustati od obilaska djece. Poklone će poslati po roditeljima, a on će odmoriti. Ionako nikome neće nedostajati. Spremao se saopštiti vijest patuljcima, a poslije toga i ostatku svijeta.
Iznenadila ga je reakcija patuljaka na njegovu odluku. Očekivao je da će odahnuti, međutim bili su ljuti. Nisu se slagali sa Djedovom odlukom. Tvrdili su da su im problem nove želje djece, a ne odlazak na put s Djedom Mrazom. Djed Mraz je već bio donio tešku odluku i nije se htio predomišljati, ali patuljci su bili uporni. Tvrdili su da sigurno mogu pronaći nekoga ko vjeruje u Djeda Mraza. Djed Mraz ih je uvjeravao da to govore samo zbog žala za susretom s djecom, ali oni se nisu dali smesti. Odlučili su krenuti na put kako bi pronašli istinskog vjernika u Djeda Mraza. Jedna ekipa je krenula put Sjeverne Amerike, druga put Južne, treća u Australiju, četvrta u Aziju, peta u Afriku, a šesta u Evropu. Vozili su se iznad okićenih tržnih centara, pustinja i trgova. Reklame za sniženja su blještale sa svih strana, ali niotkuda nije izbijala iskra istinske vjere u Djeda Mraza. Patuljci su već polako odustajali kada je šesta grupa panično objavila da je u maloj zemlji na brdovitom Balkanu pronašla iskru istinske vjere u Djeda Mraza. Svi timovi odmah pođoše prema maloj trokutastoj zemlji na dnu Evrope. Divili su se iskri vjere čija je svjetlost jasno dopirala do njih. Veselili su se kao što nisu odavno i znali su da je sva muka vrijedila. Dok su se veselili jedan od patuljaka primijeti kako nešto nije u redu s iskrom koja ih obasjava iz BiH. Nikada do sada nisu vidjeli ovako nešto. Čak i kada je vjera u Djeda Mraza bila na vrhuncu, iskra nikada nije bila ovakva. Gledali su se u nevjerici, a onda u glas izgovorili kako ovo nije iskra dječije vjere u Djeda Mraza, nego iskra odrasle osobe. Osobe koja ne samo da vjeruje u Djeda Mraza nego ga se užasno boji. Toliko ga se boji da misli da je Djedica opasan za emocije, ne samo djece, nego i odraslih. Patuljci su pokušali izvući podatke je li nekada mali Edin imao neku želju, a da mu je Djed Mraz nije ispunio, ali podaci su pokazali da su svi autići koje je poželio za Novu godinu stizali na vrijeme. Djed Mraz bi često ubacio i pokoji slatkiš uz igračku. Kako je onda moguće da se mali Edin toliko plaši Djeda Mraza, pitali su se zbunjeni patuljci. Edin je bio toliko prestravljen Djeda Mrazovim utjecajem da je kao ministar naložio da svi koji žele da im djeca budu izložena takvoj vrsti manipulacije treba da se potpišu da na svoju odgovornost šalju djecu na milost i nemilost bradatom djedici. “Ljudi moraju biti upozoreni”, mislio je ministar Edin. Napokon sam u poziciji da se suprotstavim tom manipulatoru koji zavodi djecu i nagovara ih da budu dobri kako bi dobili paketiće. Stat ću na stranu roditelja koji znaju da je prava nagrada samo Džennet i da je Djed Mraz samo šejtanov saradnik što zavodi djecu s pravog puta. Edin je napokon dočekao da svoju poziciju ministra iskoristi na pravi način, da radi prave stvari koje će pomoći građanima ove napaćene zemlje. Kada je postao ministar za pitanja raseljenih osoba u FBiH, znao je da će malom Harisu koji dva sata pješači do škole i još toliko nazad, najviše pomoći tako što će ga prosvijetliti o manipulaciji bradatog djedice što krajem decembra donosi paketiće samo kako bi nagovorio djecu da skrenu sa Allahovog puta. Bit će mu mali Haris zahvalan jednoga dana. Bit će mu zahvalni raseljeni Bošnjaci, odavde do Njemačke.
Patuljci su s tugom posmatrali Edina dok je sastavljao dopis ministarstvu. Vratili su se Djedu Mrazu i ispričali mu tužnu priču. Bojali su se kako će Djed Mraz podnijeti vijest da jedina osoba koja još uvijek vjeruje u njega je ministar Edin, koji ga ustvari mrzi. Djed Mraz se od srca nasmijao i shvatio da ipak treba poći na daleki put. Patuljcima nije bilo jasno zašto. “Valja djecu spašavati od nesposobnih ministara” reče Djed Mraz.
Leave a Reply