Gledam majke kako plaču nad mrtvom djecom, izbezumljenu djecu koja grčevito drže prašnjavu igračku dok ih izvlače iz ruševina, ljude čiji život ni do sad nije bio ni blizu humanom, a sada im se zadaje posljednji udarac, kao da nisu dovoljno izmrcvareni.
Gledam navijanja da sve teroriste treba sravniti sa zemljom i pobiti kao miševe. Osvetiti ubijenu djecu!
Gledam slike Hitlera kako se vijore fejsbučkim bespućima i pozivaju da se svi „ćifuti“ istrijebe. Osvetiti ubijenu djecu!
Niko, ali baš niko, ne poziva niti moli za mir.
Ima jedna fraza kojom Dino maltretira djecu da čitaju. Kaže im: “Budite čitabilni”. Dino uvijek čita, na svakom mjestu ima po hrpu knjiga i ne može zamisliti da neko ima odbojnost prema čitanju. Tako ih svako malo ganja s nekim tekstom moleći ih da ga pročitaju, uz već pomenutu frazu, “Djeco, budite čitabilni!”
Ovom prilikom ukrast ću Dininu frazu i ponuditi je komentatorima koje ovih dana susrećem na fejsbuku. Pravit ću se da je normalna moja mazohistička želja da vidim šta o nekoj temi misle fejsbuk komentatori.
Naime, neki dan čitala sam o čovjeku kojeg mediji romantično opisuju kao palestinskog osvetnika koji je idejni tvorac posljednjeg napada na Izrael. Dakle, prema pisanju tih nekih medija, postoji taj palestinski šakal koji godinama “zavija Izraelce u crno”. Ne zna se ništa o njemu, osim što znaju kako se zove i da se kreće u invalidskim kolicima, ali je ipak majstor prikrivanja, i da, imaju njegovu sliku s ličnih dokumenata. Romantizirana priča o tom nerealnom liku me i nije toliko šokirala koliko to da čak ni ova potencijalna tema za Netflixov budući projekt nije privukla ljude da otvore članak i pročitaju ga. Ovo zaključujem na osnovu komentara koje su moji sugrađani, komšije, ljudi s kojima dijelim isti jezik, ostavili na članak pun kontradiktornosti, ali s bombastičnim naslovom. Dakle, u priči o čovjeku koji ni ne pokušava sakriti da organizuje bombaške samoubilačke napade još od 1990. godine, odnosno što bi se reklo, deklarirani je terorista, opisuje kako je u izraelskom bombardovanju 2014. godine izgubio porodicu. Komentatori mahom brane i opravdavaju šakala jer je “čovjek izgubio porodicu” i valjda treba razumjeti njegovu želju da organizuje samoubilačke bombaške napade kako bi još nekom nasumičnom čovjeku učinio isto. Čitala sam komentare dalje da vidim hoće li se barem neko pitati, koga je taj heroj odbrane Palestine tačno regrutovao za samoubilačke napade, taj idejni tvorac herojskog upada na rave party, pri čemu je poubijano stotine djece od kojih pola vjerovatno ni ne zna za sukob između Izraela i Palestine. Međutim, ne. Niko se nije pitao čije je dijete poslao u taj samoubilački napad. Niko se nije pitao ni kako uspijeva ostati skriven tolike godine, niti zašto ima toliku želju ostati skriven dok njegovi sunarodnjaci gube živote. Mahom svi su sve vezano za ovu nevjerovatnu priču smatrali savršeno logičnim.
Iz nekog razloga mi ovih dana na fejsbuku dolaze prijedlozi da pratim stranicu jednog portala iz Srbije. Naslovi su uglavnom vezani za rat Izraela i Palestine, a jednako su brutalni kao i na portalima s domenom .ba. Tako se nudi da pogledamo reakciju čovjeka kojem je Hamas ubio dijete, a u komentarima ispod pozivi na sravnjenje Gaze sa zemljom, puna podrška vazdušnim napadima i naravno razumijevanje jer su se zaboga ovdje borili protiv terorista prije trideset godina. Da je neko kojim slučajem otvorio članak vidio bi ucviljenog oca i ne bi poželio da se ikada ikome desi takvo zlo. Ali nije.
Odavno je postalo besmisleno pričati o gadostima klikbejta koje podmeću portali i estradacijom ljudske muke. Time se i ne namjeravam baviti. Pogađa me smjelosti ljudi da formiraju mišljenje i komentarišu stvari koje se nisu udostojili ni pročitati.
Dragi komentatori, vi na društvenim mrežama ili vi na kafi, otvorite tekst i pročitajte nekoliko pasusa. Ne kažem da će vam to promijeniti mišljenje, niti da ćete eventualno dobiti tačne i precizne informacije, ali barem ćete imati malo vremena razmisliti prije nego suknete otrov preko tastature. Poslije toga, slobodno odaberite stranu, podržite koga hoćete i krenite u virtualni rat, čeznući za onim pravim. Ja ću naivno vjerovati da ćete u tih par minuta dok čitate tekst uspjeti smiriti strasti i ostati ljudi.
