U BiH se ne bi ništa značajno dogodilo da nema izbora. Kod nas su izbori odnosno predizborne kampanje svojevrstan festival koji okuplja najveći broj ljudi gdje umjetnici raznih profila izlažu svoja djela, održavaju koncerte, promovišu knjige, otvaraju izložbe. Organizuju se mise, mevludi, roštiljade, a nekad kad se nema vremena i kad je kampanja na samom vrhuncu sasvim je prihvatljivo da, na opštenarodno zadovoljstvo, mise ili mevludi idu zajedno sa roštiljadama. Ulice su ukrašene brošurama i lecima, sa svježe zalijepljenih postera smiješe se nasmijana lica. Ljudi iz vlasti koji su vas do juče izbjegavali na ulici, sada vas s osmijehom pozdravljaju, čak stanu popričati s vama, tretiraju vas kao osobu. Priznajte, za vrijeme predizborne kampanje napokon se ponovo osjećate kao čovjek.
Ne utječu izbori samo na kulturne događaje. Predizborna kampanja je svojevrstan festival graditeljstva. Ovdje posebno dolazi do izražaja niskogradnja, asfaltiranje, krpljenje rupa, postavljanje bankina, ležećih policajaca i još mnoge aktivnosti zbog kojih ne ožive samo gradske četvrti, nego i ruralne dobiju neki poseban sjaj i život kakav se samo može vidjeti za vrijeme festivala. I to nije sve, onim sretnijim se u toku predizborne kampanje ostvare i još po neke želje. Tako, neke ulice dobiju rasvjetu, neke obećanje da će se izgraditi škola, a onim najsretnijim obeća se čak da će se u blizini izgaditi neko postrojenje gdje će svi redom raditi. Po potrebi, povuče se i tema dobrih starih „stranih ulaganja“. Tih dana u izbornoj godini BiH zaista zablista nekim posebnim sjajem.
Nadam se da će ovu ljepotu koju građani BiH dožive u mjesecu predizborne kampanje prepoznati turistička zajednica BiH i zaustaviti nepravedno zadržavanje ovog osjećaja unutar granica BiH, te dane predizborne kampanje uvrstiti u turističku ponudu. Tako će pored naših građana u događajima u okviru predizborne kampanje moći uživati i ljudi van BiH. Ovo se posebno odnosi na našu dijasporu, a zašto ne i strane turiste. Tog oktobra neko će ići na Okobarfest u Njemačku na kobasice i pivo, a neko u BiH na predizborni mevlud ili na misu, uz janjetinu s ražnja. Ovdje smo mi u prednosti, jer naš predizborni festival traje skoro duplo duže od Oktobarfesta, a pri tom je ovdje sve besplatno, jer kod nas država ima poseban budžet za stranke u predizbornoj kampanji. Dakle, ne bismo morali više u budžetu izdvojeni novac za predizbornu kampanju tretirati kao nešto čime finansiramo mrske nam stranke, nego bi to bilo ulaganje u turizam. Zamislite samo broj noćenja za vrijeme tog predizbornog mjeseca. I ne samo mjeseca, ako bi se ovo pokazalo kao isplativo ulaganje, izbore bismo mogli održavati svake godine, a predizbornu kampanju početi dva mjeseca prije izbora. Tako se recimo sarajevski hotelijeri ne bi ni oporavili od Sarajevo film festivala, a turisti s predizbornog festivala bi već sve bukirali. Mostar bi poslije Red Bul skokova u septembru mogao uvesti kamena s ramena preko Mosta. Ovo bi i dodatno podgrijalo uzavrelu mostarsku predizbornu festivalsku atmosferu. Unska regata bi se mogla produžiti do Save. Dobro, morali bismo paziti na granicu, ali s obzirom na to koliko pomen Jasenovca dodatno uljepša predizbornu atmosferu, sigurna sam da i preveslavanje granice ne bi bio problem.
Zaista, čovjeka ponese uzbuđenje pred veliki događaj, pa svašta izmašta. Gotovo da sam se već vidjela kako na toplom jesenjem oktobarskom danu stojim na predizbornom skupu sa zastavicom u jednoj ruci, ćevapima umotanim u letak prvog na listi za opštinsko vijeće u drugoj, djeca se već treći krug vrte na besplatnom ringišpilu, a s govornice nam obećavaju da ništa više neće biti isto. Jah.
