Jeste li čuli za legendu kad je roditelj otišao razgovarati s nastavnicom oko nesuglasica u vezi dječijih ocjena i vladanja, pa ga nastavnica toliko nalijepila da je ponižen i rumenih obraza izjurio iz škole, pravo otišao kući i zabranio djetetu telefon ravnih mjesec dana i obavezao se da će ga lično voditi i vraćati iz škole tih mjesec dana, te mu pregledati zadaće kako bi ga upravio na put znanja? Legenda kaže i to da se roditelj izvinio nastavnici i dao joj puno pravo da snizi vladanje podmlatku, a sve u cilju učenja lekcije da se ne može neučenjem dobiti dobra ocjena i da se ne može provocirajući nastavnike postići dobra ocjena iz vladanja, a Bogami ni završiti škola.
A jeste li čuli za legendu kad je jedan đak izvadio mobitel na času, pa mu ga nastavnik oduzeo i nazvao roditelje da dođu po mobitel? Kada su došli roditelji nastavnik im je očitao bukvicu i toliko ih posramio da su odlučili da mu ne daju mobitel do kraja školske godine.
Ima i jedna legenda kada je učenik po treći put na času pitao nastavnika da ide u wc, a ovaj mu rekao da spakuje stvari, a zatim pozvao roditelje da dođu po njega jer dijete očito ima problema s urinarnim traktom. Kasnije je nastavnik insistirao da se dijete ne vraća na nastavu bez urađenih adekvatnih nalaza. Kada je đak priznao roditeljima da se samo šalio i da je htio malo prošetati hodnikom dobio je debelu kaznu, jer roditeljima nije bilo smiješno to što moraju uzeti bolovanje ili dane godišnjeg odmora da ga vode doktoru bez opravdanog razloga.
Ima tu još nekoliko legendi koje će nastavnici sa sjajem u očima prepričavati dok se skrivaju po ćoškovima školskih hodnika trudeći se ne vidjeti šta rade naša predivna čeda koju šaljemo u školu po znanje, a oni se nekim čudom na putu od kuće do škole pretvore u destruktivne monstrume željne uništavanja imovine, svađe i vrijeđanja.
Nastavnici su postali tragični likovi čije je radno mjesto raznim suludim i nerealnim reformama evoluiralo u nešto što zahtijeva super moći da bi se obavljalo kako treba. Kako kazniti nekoga bez date ikakve mogućnosti sankcionisanja, kako animirati nekoga ko ispod stola drži mobitel, igra igrice, dopisuje se ili ko zna šta već radi? Kako ignorisati nekoga ko hoda na času, glasno priča ili zadirkuje đake dok se pokušavate fokusirati na čas? Kako zahtijevati poštovanje kad vam je u opisu posla da poštujete sve, a po pravilu vas ne poštuje niko, ni đaci, ni roditelji, ni nadređeni. Zato nas ne treba čuditi što nastavnici odavno okreću glavu trudeći se ne vidjeti šta đaci rade. Znaju da nemaju nikakav način da ih zaustave. Svi znamo.
Svi znamo i kako bi sada završila bilo koja od gore ispričanih lažnih priča i zato to jesu samo legende, kao što će postati legenda da se nekad nešto učilo u školi.
