Erdogan je vjerojatno rekao ono što misli većina ljudi koji se okupljaju protiv Izraela. Istina je da je Hamas kao politička grupa bila i s druge strane pregovaračkog stola s Izraelom. Ipak, Izrael je pregovarao s njima, i to ne kao s teroristima, nego kao s predstavnicima Gazanaca. Ne samo oružanim ili političkim, nego jedinim mogućim.
Izrael je prepoznao Hamas kao jedini s mogućim glasom, i to vrlo su rado prihvatili baš njih, a ne neku civilnu organizaciju iz Gaze. Možda je razlog tome što Hamas ne dozvoljava drugima da se izjasne, jer kad je Fatah to pokušao, ratovali su. Hamas je ratovao protiv Fataha, ne dozvolivši predaju vlasti u Gazi. E, u tom kontekstu je i Izrael priznao postojanje Hamasa, ali nikada nije priznao Hamas kao nekog legalnog predstavnika vlasti, nego kao terorističku organizaciju koja vlada Gazom.
Imamo pitanje: zašto Amerika, kao što je to uradila u Iraku, ne podrži neku opozicionu potencijalnu grupu u Gazi, nije valjda Hamas jedina takva grupa? Jasno je i zašto, a odgovor je: jer Likudu odgovara postojanje Hamasa u Gazi, kao što u BiH SDA, SNSD i HDZ podržavaju jedni druge.
No, Hamas je teroristička organizacija koja otima djecu, kopa tunele umjesto da pravi putove, proizvodi eksplozivne i ubijite rakete umjesto vrtiće, iza vrtića i škola postavljaju lansirne rampe za te rakete, umjesto da prave parkove.
Je li napad bio pušten?
Odgovor je dao u dnevniku na tv Face, onaj palestinski novinar koji je rekao što je saznao iz razgovora s jednim hamasovcem. Prema njemu, Hamas je planirao izvesti napad uzimanja talaca, i uopće nisu očekivali šupljinu kalibra švicarskog sira. Nije, dakle, potvrdno odgovoreno je li Izrael znao za to, ali znamo iz drugog izvora da jeste. Dakle, Egipat je navodno javio Izraelu da se nešto sprema, a Izrael je čak i javno rekao da su napravili propust što su ignorirali to upozorenje.
E sad, pošto znamo da sam Hamas nije znao da će izvršiti veći napad, znamo da ga nije ni spremao, i znamo da ono što je Izrael znao nije moglo biti informacija o “velikom” napadu. Ergo, znao je za dolazak malog napada. Dalje je pitanje, je li Izrael svjesno pustio da se dogodi taj mali napad? Sigurno ga je jeftino mogao spriječiti. Stoga pretpostavljamo da je svjesno bio spreman pustiti Hamas da otme nekoliko desetina građana. Izrael je ipak umjesto torte dobio šlag na tortu. Hamas jeste izvršio tu planiranu otmicu, ali je usput izvršio i pokolj, što je došlo zapravo kao kec na desetku.
No, cilj Izraela nije pobiti palestince, nego političkim strankama ostati na vlasti. To je svugdje svim vladama i vladarima cilj, pa tako i u Izraelu. Cilj u politici ne bira sredstva. Prave se neprijatelji koji će biti pobijeđeni, prave se prijetnje od koje će se građani štititi. Likudu je ovih godina glavni neprijatelj Hamas, kao što je HDZ-u to bio ovih desetak godina Željko Komšić i ostali Bošnjaci koji se politički prodaju kao hrvati. Nacistima su tada to bili Jevreji, ustašama su to četnici, četnicima ustaše, izvolite nastaviti sami.
Vratimo se na vox populi
Kod nas nije bitno što se u stvari događa, bitno je biti protiv nečega. Sa svim elementima međureligijske mržnje, prolazimo kroz sito dezinformacija i poruka mržnje. Erdogan je potvrdio da je vox populi. “Hamas je obrambena snaga”, zato i čujemo tekbire na mitinzima “potpore palestini”. Zato i vidimo transparente protiv Izraela. I protiv Jevreja.
