Izrael ne prestaje s granatiranjem Gaze u cilju uništenja svog indirektnog partnera, Hamasa.
Ovo izgleda kao da čovjek tuče suprugu i djecu i maltretira svoju obitelj, a kad popije prebije i susjedovu suprugu, pa dođe susjed i kaže ovoj obitelji što trpi nasilje: “sad ću uništiti glavu vaše obitelji, tog nasilnika”, i zaleti se te premlati i muža i ženu i djecu.
Zašto se ne dogodi scenarij sa Sadamom, Asadom ili Gadafijem? Zašto se ne odredi opoziciona strana u Gazi? Zašto se, na kraju krajeva, ne prizna teror koji Hamas vrši nad svojim stanovništvom?
S druge strane, zašto kršćanski dio biblije dozvoljava židovskom dijelu biblije da tumači svetu zemlju po svome? Jesu li onda dogmatski gledano Židovi u pravu i da Sveta zemlja zaista pripada njima, od rijeke do mora?
Može li se priznati da se Izrael i Gaza moraju sekularizirati, pa da se riječi populizma usmjere na demokratiju i zelene površine, mirovinu i zdravstveno osiguranje, a ne slobodu od mrskog neprijatelja i život u od boga obećanoj zemlji?
To se mora dogoditi. Jedino će sekulariziranjem izraelske politike stanovništvo kojemu se miluju muda shvatiti da to bogomdano pravo na istrjebljenje Arapa iz Svete zemlje zapravo ne postoji. Dodatno, objelodanit će se da svetost naroda također ne postoji, pa će Arapi prestati biti građani drugog reda. Isto vrijedi i obratno.
Je li bilo dosta raketiranja Gaze? Može li jedna pauza i malo precizniji napadi na Hamas? Pliz?
