Slika zaslona na kojoj se vidi razmišljanje jednog moraliste i nasilnika.

Ovih dana pratim na fejsbuku jednu raspravu na temu raznih vjerskih predmeta, kako se neka osoba treba odnositi prema tom predmetu. Aksiom je da su sve osobe ljudske vrste muškog spola, i tim osobama su dati razni predmeti na čuvanje i tretiranje.

Svi predmeti i pojave nisu istovrijedni, jer su neki vrjedniji od drugih: živi su predmeti vrjedniji od neživih. Na primjer, u islamu je drvo svetinja, pa se čak i u ratu ne smije obarati, navodi se. Što se tiče životinja, ni ti se predmeti ne smiju lišavati svog svojstva života, osim za potrebe prehrane. Tako se plodonosne biljke moraju tretirati s poštovanjem, a životinje od čijeg se mesa, kože i mlijeka opskrbljuju osobe, ne smiju se mučiti. Kada se prinosi žrtva (čija krv ne dolazi do autoriteta, nego do njega dolazi djelo, to jest namjera), potrebno je odabrati zdravu životinju.

Inače, u tretmanu živih predmeta postoje i druga pravila, ne samo za one čija će se krv žrtvovati. Osoba, to jest čovjek, ima blagodati koristiti sve stvoreno, ali s isto tako ima i odgovornosti čuvati ono što mu je na raspolaganju.

Što se tiče pojava kao što su povezanost nekog predmeta za nešto, otuđivanje predmeta, i tu postoje pravila. Definira se značenje vlasništva i vrijednosti nečega, i granica s tretiranjem tog predmeta, prostora ili pojave s vlasnikom. Vlasništvo je sveto, ali nije samo po sebi sveto, nego u okolnostima. Tako se s vlasništvom koje je otuđeno u ratu raspolaže kao sa svojim ranije moralno stečenim vlasništvom. Sve što je otuđeno od nevjernika i nemoralnika smatra se da nije ni imalo vlasnika. Ti predmeti koji se mogu otuđiti od drugih živih predmeta koji moralno ne potpadaju u okvir osobe zbog moralne manjkavosti, mogu biti živa ili neživa priroda. Kad je u pitanju živa priroda koja je otuđena od nemoralnika, bitno je naglasiti da se po pravilu taj predmet mora čuvati kao da je ranije stečen na moralan način.

Ovom prilikom preskočit ću detaljno objasniti i tumačiti značenje riječi “moral” i izvedenica iz riječi moral, nego ću samo reći da je moral metafizički aspekt, to je ono što je iskonski određeno kao dobro, i tu nema neke velike rasprave. Svakoj osobi dato je razuma da odgovorno raspolaže definiranjem morala, a upravo to je razlog što su osobe, a ne predmeti, božiji namjesnici na zemlji. Zbog razuma.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *