Glavni grad BiH, županiju koja se zove KS i općine u kojoj žive Sarajlije vode ljudi bez trunke živosti, stila, plana i želje za vođenjem. Kad god nazovem neku službu s pitanjem za službe, prvo me pitaju ko me je proslijedio baš njima. Aktiviraju se tek kad je u pitanju smrt. Godine prolaze, a život ne traje baš 500 godina, pa “šta je 3 godine više manje”.
Gledam maloprije vijesti, tražeći sliku nekog kružnog toka u Sarajevu, spominje se april 2023. i napredovanje onog visećeg u ulici Safeta Zajke, koji će se – kao – završiti do kraja 2023.
Kraj je 2023, nije ni blizu završen. Druga vijest kaže da će biti gotov nekada 2024., ali da se ne zna kada. A znamo da neće, i nema veze nek neće.
Znamo drugu stvar, da je milion maraka ništa na današnjem vremenu i vaktu. Nejasno je, zašto se troše tolike pare na takve kružne tokove, koji to zapravo i nisu. Nije nikakav u pitanju tok, nego čep saobraćaja.
Ljudi nisu možda ni navikli voziti se, ali problem je što saobraćaj stoji, pa je potpuno svejedno stoji li u krugu ili na pravcu.
