Doći će vrijeme kad će rat u potpunosti stati. Radujem se tome. Nadam se da će to biti uskoro i da će se djeca mučiti u školi, a ne na ulici. Nadam se da će Gaza biti prenapučena turistima, a ne izbjeglicama. Nadam se da će svi ljudi na svijetu imati ljudski život.
Baš ovih dana spopalo me gledati neku SF ekraniziranu priču. Šetam po kanalima, imam onu opciju vrati program 7 dana nazad, tražim filmove, pročitam siže, pomislim ovo bi moglo biti zanimljivo, ali ne bijaše ništa zanimljivo. Jučer ugledam Zvjezdane staze 1, film iz 1978. Gledao sam ga 100 % i ranije, ali da me ubiješ, ne mogu se sjetiti o čemu bijaše riječ. Gledao sam ih poslije toga tonu, pomiješalo mi se, a i gledao sam ga davno. Uglavnom, došao mi je kao nov film.
Klasik je, nema spojlera, mogu reći da je meni bio užitak gledati napredovanje broda prema tom nepoznatom entitetu koji se približava Zemlji, te uspjeh infiltriranja u sam taj entitet. A sve da bismo vidjeli da je V’ger umjetna inteligencija koja je krenula ka Zemlji pronaći svog Tvorca. Kako je 300 godina staro, a programirano učiti i aplicirati znanje, V’ger je dosegnuo i određene granice, te je krenuo raportirati svome Tvorcu, baš na planeti Zemlji.
Dio priče je kao u vicu kad Mujo pitao računalo “šta ima?” pa se ono raspadne, jer nije moglo procesuirati odgovor “šta ima?” (jer, šta sve nema?). Zato je ljudski faktor u entitetu pomogao ljudima, to jest humanoidima ujedinjenim na brodu Enterprize, da uvjere V’gera u uspjeh izvršenja svoje misije.
Nije mu bilo jasno u jednom trenutku da su baš Zemljani potomci Tvorca, koji je umro prije 300 godina, odnsono u pitanju je NASA, ne jedna osoba. Srećom, AI je zbog lakše komunikacije s humanoidima preuzeo jednu organsku jedinku (jednu osobu) te njenim tijelom govorio i skupljao informacije od posade. Kako je ta osoba zadržala dio svoje memorije (nešto slično kao u filmu Transcendental), Kirk je iskoristio tu memoriju da privoli stroj na suradnju i razumijevanje ljubavi. Stroj, odnosno ljudski dio memorije, sjetio se jednog člana posade koji se žrtvovao i sjedinio se s mašinom u ljubavi.
Na kraju, nisu ih prikazali kao poginule, nego kao nestale, dvoje zaljubljenih, ujedinjenih u memoriji stroja.
Nadam se da ćemo zaista za 300 godina svi biti ujedinjeni u ljubavi memorije stroja.
Leave a Reply