Jučer mi netko reče da će u Sarajevu za doček Nove godine svirati poznati sarajevski bendovi čiji su bivši članovi činili skupinu Top Liste Nadrealista. Sve su to antički bendovi bez ikakvih dobrih novih pjesama, potencijalna je publika hrpa staraca, odnosno ništa zajedničko ti bendovi nemaju osim što su svi davno nekad imali poluuspjeh.
Po meni, to je zastarjela pop muzika, a osim Sejinog Pušenja koje ima pjesme malo trajnije, a od ostalih nitko nema pjesmu koju može otpjevati pred publikom. Žera je iz Crvene Jabuke zaboravio pjevati, novi su im albumi uglavnom moderni turbo folk, pri čemu su od autorstva Zlatka Arslanagića prešli na autorstvo Geronima. Geronimo pogađa u srž moderne publike, navodno, zaista ne znam, nit sam moderan nit sam publičan. One poznate pjesme Crvene jabuke i one koje se mogu slušati, kao što je “Kad kazaljke se poklope”, Žera otpjevati više ne može, i nažalost ona će vjerojatno biti hit večeri. I to je šteta, da će ih pokušati recitirati, eto jedini preostali originalac. Napokon mu je frizura mnogo bolja od glasa. Ima tu još pjesama Jabuke koje bi se mogle slušati makar na radiju, pa i na koncertu. Od te ukupne hrpe ničega od Bombaj Štampe, postoje izuzeci kao i svugdje, a u to je pjesma “Željo, to je moj tim”.
Maloprije spomenuti Sejo ima nekoliko pjesama sa albuma snimljenih prije najmanje 25 godina (meni su OK one pjesme s albuma gdje je pjesma “I bog vozi mercedes”), poslije toga, talašika! Truba! Ništa. Uostalom, i sam Sejo je poslije toga s bendom reciklirao neke ilahije, te se umjesto glazbom počeo baviti naprdivanjem i eksperimentiranjem, do te mjere da bilo što napravljeno poslije toga nisam mogao ni pokušati slušati. No, ako bi obećao da će izvoditi samo stare pjesme, a što da ne, ima tu dobre muzike skroz. On je za mene neuporediv s ostala tri benda.
Đuro i Nedim su originalni članovi benda Bombaj štampa, za razliku od drugih bendova koji imaju samo jednog originalnog člana. To je bend koji je imao nekoliko uspješnica, ali nisu to nikakvi evergrini, ni glazbom ni lirikom, osim “Joging kroz Alipašino polje”. Ništa mi od svega nije uporedivo s riječima Pušenja: “Ti ćeš s njime ići na Jahorinu, tamo je lijepo, i zdravo šta više, a ja ću ostati u prljavom gradu i ustima hvatati kapi kiše”.
Đuro je napravio poslije toga jedan poznati plagijat, i imao jednu smiješnu pjesmu, ali ja tu pjesmu ne bih mogao slušati ni u kafani, a kamoli na koncertu nekom. Inače, Đurin aktivizam protiv TV-a i protiv “farmamafije” mi se poprilično gadi, on je previše poznat da bi na tako lošoj razini to trebao raditi. Barem ne protiv TV-a. Tako da mi se on i kao javna ličnost ne sviđa.
Eh, sad sam provjeravao koji je četvrti bend… Letu Štuke.
OK, osim, dakle, što Šaran ima tih nekih “slušljivih” pjesama koje možeš regularno slušati na radiju, ja ne vidim sebe na koncertu na kojem oni pjevaju te svoje moderne šlager pjesme.
Ja sebe ne vidim, moram priznati, ni na kakvom koncertu.
Leave a Reply