Evo jedna friška slika od jučer…
Išli Ahmo i ja. Prije ovoga sam bio kad je Željo bio šampion, zadnje kolo protiv… ah čini mi se neka Drina iz odnekud.
Inače s Ahmom idem na košarku, to gledamo i pratimo, al svakako je vrijeme i za malo zelenog terena, čisto kulturološki. Kanim se već neko vrijeme, ali naprosto nije bilo prilike, da ne pričam sad kakve me nisu pojave spriječile a kakve jesu.
E, uglavnom, sinoć gledam koliko je bio Široki stabilniji, koliko su njihovi igrači snažniji i brži, a onda i precizniji, nažalost Željin golman je vrijedio koliko pola ekipe, skinuo je strašne stvari. Pola on, pola navijači. Mislim da je ova ekipa potplaćena i da moraju stalno ići u teretanu, vježbati kondiciju i snagu, da svi imaju noge deblje od stative, majku mu i mišiće na nogama.
Da sam kakav skaut za nogomet, pošto se on igra nogom, birao bih samo igrače koji imaju snagu, jedno 6 Salihamidžića u ekipi, jedan golman i četiri neka eto driblera ili neke koji imaju kao neku tehniku, jednog ili dva napadača i tako. To je za našu ligu, samo da trče, ostalo će se poklopiti.
Iako stadion nije bio ispunjen do posljednjeg mjesta, svi su skoro bez pauze navijali, a jug bez pauze. Igrači su igrali koliko su mogli. Nažalost, pobjeda je došla uz mnogo sreće, pa rekao bih i dobre taktike. Egzekutori ove taktike mogli bi biti bolji, to jest snažniji i brži.
Na poluvremenu je ušao onaj igrač Širokog s nogama debelim kao prosječan Željin igrač, nit ga možeš srušiti, nit izgurati, ništa. Dva puta su ga zapravo nekako oborili na zemlju, a od toga je jednom uspio sačuvati loptu, ustati, pružiti jako dobar pas koji je izgledao vrlo jednostavno, a lopta ode 100 metara, i dade Široki iz toga gol.
Drugi put je možda bio i faul nad njim, sjećam se da je bio pao, nešto je kao mahao rukama da je faul, nije dugo i nastavio je trčati.
Uglavnom, piši tri boda, dobro je. Treneru svaka čast, nešto je kao govorio ostavka, po meni nipošto ostavka, ali ne bi bilo loše da zaista dođe neka ekipa u upravu koja bi ubrizgala koji dinar pa da se dovede po jedan brz i snažan igrač. Malo sam zahrđao i u nogometu, iskreno ne znam kako izgleda potencijalo dobar nogomet, sjećam se dok je još Mulalić igrao, i sjećam se pomalo i ovaj Cocalić je bio bolji, sad je malo puno griješio, nije mi nešto ulijevao mnogo povjerenja, ali do mene je, možda je inače bolji i možda ona igra ima neki dovoljan kvalitet za BiH ligu. I sad sve kontam neki će Haris Alihodžić biti nepremostiv za obranu protivnika, ono da ne kontaš kad krene lopta prema 16, kako će završiti, zna se kako, ili da će neki Bešlija po krilu pretrčati igrače, rezervne igrače, trenere i navijače. I da će neki Gredić pogledati teren, a onda skontati u kom pravcu se zatrčati. Kao što za njega kaže moj prijatelj i drug Meho “ma on kad vidi deset feninga na onu stranu, niko ga ne može stić”. Kao što rekoh zahrđao sam, ali se sjećam da su na Grbavici plave dresove nosili mnogo jači i brži igrači i Široki nije bio duplo bolja ekipa i u onim lošim danima. Valjda ima neki novi junior, ne mora biti kao Džeko, koga će se uvesti i iznenaditi sportsku javnost.
Pa mi pade na pamet, sjećam se i sad, eto davno je to bilo, kad je jednom mladi Džeko ušao s klupe, onako povisok a mršav, ali nekakav nabrijan i željan da se pobije u protivničkom šesnaestercu, ja s Juga gledao, onaj gol na suprotnoj strani podaleko, ali vidi se čovjek kako ih razgrće oko sebe, bacaju mu visoke lopte a on skače i iako još tanak nekakav, vidi se da skače, hoće loptu, usmjeren je ka protivničkom golu, gura sve oko sebe, a Meho kaže, “E ovo je od onog Midhata sin (što smo sjedili u kafani)”. “Ide u Belgiju… nakav menadžer mu sredio”.
Očito nije otišao u Belgiju, al nebitno, sad.
Poenta je da bi valjalo kakvog novog Džeku iščupati iz juniora. Vrijeme je, majku mu.
