Pišem ponukan komentarima na FB koji pozivaju na uništenje Izraela kao države i Jevreja kao naroda, a to sve uzrokovano brutalnošću izraelske vojske koja evidentno krši svjetske dogovore o ratovanju, pri čemu nemilosrdno ubija civile, nerijetko i svoje ljude, što navodi da imaju instrukciju “prvo pucaj, onda pitaj”. No, uzrokovano je to dijelom i nepoznavanjem stanja, kao i okolnosti koje su dovele do ovog stanja.
Međutim, probošnjačkim razmišljačima nije toliko ni bitno razmišljati. Svaka izjava se šutira na prvu loptu, a asistencije stižu iz kler-kuhinje.
Generaliziranje naroda je opasna praksa koja često vodi prema stereotipima, predrasudama i diskriminaciji. Umjesto da svakog pojedinca promatramo kao jedinstvenog i složenog, generaliziranje nasilno stavlja ljude u kategorije, zanemarujući njihove osobne karakteristike, odnosno kulturne i povijesne kontekste u kojoj su se ti individualci našli. Jesu li oni zajedno kao stanovnici nekog naselja, općine, regije, je li im život uvjetovan klimom, reljefom i putnim komunikacijama, generalizatorima nije bitno. Ova praksa nije samo moralno upitna, već je i opasna jer može potaknuti širenje fašističkih ideologija i doprinijeti rastu netrpeljivosti među ljudima.
Fašističke ideologije, poput onih koje su bile prisutne tijekom Drugog svjetskog rata, često su se oslanjale na generaliziranje i demoniziranje određenih skupina ljudi kako bi opravdale svoje političke ciljeve. Primjerice, nacistički režim je koristio generalizirane stereotipe o Židovima kao “izdajnicima” i “parazitima” kako bi opravdao njihovu diskriminaciju, progon i genocid. Slično tome, mnogi drugi fašistički režimi diljem svijeta koristili su slične taktike generalizacije kako bi podijelili društvo i ojačali svoju vlast. Kao što rekoh, to vidim i danas u komentarima na FB. Izrael kao država, koja ima svoje političke predstavnike za spoljnu politiku i političare koji su usredotočeni na unutarnju politiku, država je kao i svaka druga. Trenutni obnašatelji vlasti nisu dragi mnogima na pozicijama vlasti širom svijeta. Francuska, Španjolska, Njemačka i mnoge druge svjetske razvijene zemlje čiji politički utjecaj je i talje prisutan, protive se ovakvoj politici trenutne Izraelske političke volje. Stoga moramo vidjeti da građani Izraela nisu svi jedna osoba, nego su svi individualci. Rado će kritičari izraelske politike reći da je skupina tih individualaca našla zajedničku riječ po pitanju vlasti i političke praske, ali Izrael se u tome ne razlikuje od drugih zemalja, a ponajmanje od najgorljivijih kritičara iz BiH, koji uz sve često negiraju identitet naroda koji žive u BiH, Hrvata, Srba, pa i Bošnjaka, iako su među takvim zagovornicima najčešće Bošnjaci koji žele da se svi građani BiH zovu samo “Bosanci”, dakle, negirajući narodni identitet. Dakle, nisu svi Bošnjaci, i nije mnogo Bošnjaka koji negiraju narodni identitet ljudima, ali oni koji negiraju su najčešće Bošnjaci.
Generaliziranje naroda ne samo da potkopava temeljne vrijednosti ljudskog dostojanstva i jednakosti, već također sprječava konstruktivan dijalog i razumijevanje među različitim kulturama i zajednicama. Kada se ljudi svedu na stereotipe i generalizacije, gube se njihove individualne priče, iskustva i perspektive koje su ključne za izgradnju suosjećanja i empatije.
Osim toga, generaliziranje naroda dovodi do predrasuda i diskriminacije. Kada se određena skupina ljudi stigmatizira na temelju svoje nacionalnosti, rase ili religije, to može rezultirati sistemskom diskriminacijom u obrazovanju, zapošljavanju, pravosuđu i drugim područjima života. Moderni zagovarači nepostojanja prava Izraela kao države da postoji i Jevreja kao naroda da žive u državi Izrael komentiraju po FB takve poruke. No, takva diskriminacija nije samo nepravedna prema pojedincima, već može imati štetne posljedice po društvo u cjelini, uključujući nasilje i nestabilnost.
Kako bismo spriječili opasnost fašističkih ideologija i promicali inkluzivno i tolerantan društveni red, važno je osuditi generaliziranje naroda u svim oblicima. Dotatno, trebamo se truditi razumjeti i cijeniti raznolikost među ljudima te promicati otvorenost, dijalog i empatiju. To zahtijeva ulaganje u obrazovanje o različitim kulturama i povijesnim kontekstima, kao i promicanje politika koje štite ljudska prava i jednakost za sve. To je za sada u BiH teško ostvarivo, jer političari koji zadužuju ljude koji će se baviti obrazovanjem i sami su mišljenja koje ovdje kritikujem.
Ključno je aktivno se suprotstaviti ovom destruktivnom obrascu mišljenja i djelovanja te promicati poštovanje i razumijevanje među svim ljudima, bez obzira na njihovu nacionalnost, rasu, religiju ili bilo koju drugu karakteristiku.
