Ove se godine postovi kod nas isprepliću, korizmeni i ramazanski. Nisam znao da toliko malo jedni postači znaju o postu drugih. Uglavnom se gleda na post drugih s omalovažavanjem, a svakako s nerazumijevanjem. Ima mnogo izuzetaka, ali onaj globalni glas koji dolazi horski, huk je zapravo nerazumijevanja i neznanja.
Mislim da je razlog tome najviše odgoj i odrastanje u određenoj kulturi. Naravno, postoje i oni kojima su nepoznati i jedan i drugi post i općenito religijski obredi.
Jedni čekaju prvu nedjelju nakon punog mjeseca nakon proljetne ravnodnevnice. Drugi čekaju mlad mjesec nakon osmog mjeseca po lunarnom kalendaru. Osim što nijedni ne čekaju ništa, osim da im kažu svećenici, ili u moderno doba vide na internetu jednostavnom pretragom “kada počinje uskrs”, “kada počinje ramazan”. Nasumično dodajem da vukodlaci ne postoje. Odnosno, možda i postoje, nemamo dokaz da ne postoje. Treba li nam dokaz da ne postoje? Skrenuo sam s teme.
Vidim da ljudi često pišu da je religijski obred jedno, a osobni post nešto sasvim drugo. Naravno da svatko svoje vjerovanje doživljava osobno i svaki je pojedinac uvjeren da je do vjerovanja svoje osobne vjere došao sam sa sobom i da religijsko okruženje nema ama baš nikakve veze, ili ima vrlo malo, s osobnim vjerovanjem. Često se vjernik pozove na religijski koncept vjerovanja, ali, kao, sam za sebe ima svoju verziju vjerovanja, i kako bi drugačije. Nitko ne vjeruje na isti način u isto, i svakako nitko ne doživljava jednu pojavu ili ideju isto. Jedan događaj je mnogo doživljaja.
Tako možemo reći da su se isprepleli postovi, ali ovaj put ne samo korizmeni i ramazanski, nego i ramazanski sam sa sobom, i korizmeni sam sa sobom. Svaki postač ima svoju verziju značenja i tumačenja.
