Ne pratim pisane vijesti koliko to mogu izbjeći. Nekad mi netko pošalje poveznicu pa vidim naslov, ili netko komentira na Facebook društevnoj platformi neku temu, pa shvatim što je u pitanju, ali načelno pratim vijesti iz košarke, pomalo iz lokalnih medija u Rijeci, a manje iz lokalnih u Sarajevu, jer naprosto je preloše.
Portali vrve reklamama, preplavljeni su slikama noktiju (valjda su me tako prokužili inženjeri s google platforme), čireva, gnoja i nekakvih gnjusoba, pa reklamiraju mi proizvode da ih se riješim. Uglavnom, otvorim štošta, a ne pročitam baš toliko štočega. Više sam ljubitelj praćenja vijesti na TV, ne na internetu, nego baš na TV, u uredničkim i uređenim emisijama. Tu mogu vidjeti događanja i s predrasudom o uredničkoj politici prihvatiti vijesti, odnosno uzeti k srcu s predumišljajem, a ne na po instinktu.
Na TV se često ne isplati imati loše voditelje, barem za ozbiljne programe (ne računam programe koji su nebitni za mene i koji ciljaju drukčiju publiku od mene), pa se može izvući mnogo više od sugovornika. Uostalom, odgovori koje daju u emitovanjima uživo bolji su, iskreniji, vidimo njihove gestikulacije, tikove, skrivanje pogleda i općenito govor tijela. Za razliku od prenošenja polovičnih citata u pisanim medijima u kojima se indikativno navode samo dijelovi rečenoga, razgovori uživo nude mnogo više konteksta.
Eto, na taj način se prate vijesti. Nemojte se oslanjati samo na čitanje vijesti, i nemojte pratiti samo neovisne jutjubere koji rade posao iz hobija, a koji imaju iskustva u novinarstvu koliko i u snimateljstvu i produkciji.
Leave a Reply