Nisam odavno upalila informativni kanal na TV-u. Vijesti pratim s fejsbuka i to one koje podijele prijatelji. Danas kada sam upalila N1, shvatila sam da su moji fejsbuk prijatelji, iako jako zabavni, nikakav izvor vijesti. Također sam shvatila da je zagovnavanje na račun žrtava iz prošlog rata ponovo u modi.
Tako se sve diglo oko rezolucije o Srebrenici, opet političari punih stomaka preživaju žrtve i pljuckaju jedni druge sakupljajući predizborne poene. Dokad će biti tako, dokad će se žrtvama prethodnog rata đubriti plodno političko tlo, više niko ne zna.
Ja sam se danas opet počela pitati zar bi bilo toliko strašno da se RS otcijepi. Nisu me na to razmišljanje nagnale Dodikove i Željkine poruke, nego klicanje desetina hiljada ljudi na skupu. Jesu li ti ljudi ludi što podržavaju kriminalce? Apsolutno jesu. Smatram li da je daleko više ljudi u RS-u koji ne žele otići pod Dodikovu šapu otcjepljenjem? Apsolutno da. Ali vrijeme je da njima prebacimo lopticu. Ako žele ostati u BiH i boriti se da zemlja napreduje, divno, neka kažu i idemo na posao. Ako ne žele, tada nemamo pravo braniti im. Ovo je i njihova teritorija, ako žele da se drugačije zove i da je grade u nekom drugom pravcu neka im bude. Ovako smo i jedni i drugi taoci ljudi koji koriste ovu pat poziciju.
Ne znam koliko je ovo razmišljanje bogohulno. Da budem iskrena, mnogo bogohulnije mi zvuče poruke kako ćemo braniti suverenitet BiH, zemlje u kojoj više ništa ne funkciniše, i to ne samo na državnom nivou, nego i na svim ostalim. Ne funkciniše ni na opšitnskom nivou koji je u najviše slučajeva jednonacionalan. Čovjek bi pomislio da će upravo to biti dokaz ljudima da BiH ne funkcioniše zbog nesposobnih i korumpiranih vođa, a ne zbog što tri naroda ne mogu zajedno. Ali eto, ipak nam to nije dokaz. Od teme otcjepljenja bogohulnije su mi i slike naše djece u maskirnim unifomama umjesto u sportskim dresovima. Bogohulniji su i povici za osvetom, odbranom, patriotskim ponosom i sve te prljave riječi koje koristimo kao uvertiru za nova krvoprolića i nove žrtve koje će potomci naših današnjih vođa koristiti za neka nova potkusurivanja. Jer ovome će doći kraj kad se razum uključi. To može biti sada ili nakon novih žrtava. Mi biramo.
Leave a Reply